
foto: screenshot
On je neverovatno ambiciozan lik koji ozbiljno želi da bude nacionalni političar broj jedan, da zameni sadašnjeg Broja Jedan.
Autor: Dmitrij Oljšanski
Evo zašto Aleksej Navaljni nikada neće postati predsednik Rusije.
Problem je i u trovanju njegovih gaća u lukrecija-bordžija-stilu.
On je neverovatno ambiciozan lik koji ozbiljno želi da bude nacionalni političar broj jedan, da zameni sadašnjeg Broja Jedan.
I, radi toga je postao lutka u rukama tuđih tajnih službi u čijem interesu je pokušao da protiv specijalnih službi svoje zemlje odigra ulogu prankera Lekusa i Vovana.
Rezultat: hajp, uspeh, mnogo lajkova i pregleda…
Ali, da li možete da zamislite da bi – ne, ne Putin, da bi čak i Boris Jeljcin, kojeg tako strasno mrzimo, pristao da uradi nešto slično?
Naravno da ne bi! Radi se, dragi moji, naprosto o kalibru ličnosti.
Na taj kalibar se nikada ne sme zaboraviti.
Kao kakva blesava plavuša, sitničavi, osvetoljubivi i ambiciozni Navaljni ne razume da u životu, ako se borite za velike uloge, ne treba uvek pobediti i po svaku cenu dobiti aplauz… u balonu informacija vaših obožavalaca.
Ne shvata da je važnije zadržati mesto u politici.
U svakom slučaju, važnije od uloge klovna koji, mašući svojim gaćama, trči po železničkoj stanici sa brojevima telefona koje su mu dali u nemačkoj ili američkoj tajnoj službi.
Za pretendenta na najvišu vlast to je stavljanje krsta na sopstvenu karijeru.
Pitanje moći u Rusiji nikada neće biti rešavano ni na ulici (mada ona ponekad može da učestvuje), niti lajkovima na društvenim mrežama (mada se mogu koristiti).
Sve će biti rešeno, kao i mnogo puta do sada, kompromisom između najlukavijeg i većinskog dela javnosti i ogromne armije državnih i vojnih zvaničnika.
A ako ste bloger-šaljivdžija koji opslužuje tajne službe drugih država, naprosto ne možete biti heroj takvog kompromisa.
Izvini (Navaljni), ako su ti gaće na glavi, teško da će ti poverovati sav ovaj slonovski teški rukovodeći sloj Rusije. Teško da će te primiti za svoga.
Tvoj zadatak je da trčiš, vičeš, pomažeš jednima da intrigiraju protiv drugih, ali takve za careve ne uzimaju.
To bi bilo moguće – i to nakratko – samo ukoliko bi došlo do potpunog raspada države i rata svih protiv svih. Samo, nismo u opasnosti, a nismo bili čak ni 1991. godine.
Zbog čega je sve ispalo ovako žalosno?
Da ponovim: zato što je Navaljni ambiciozan tip od tri groša.
Tip koji bi da uhvati pticu sreće čak i u wc-šolji, samo da to bude ODMAH i da može da sa tom pticom napravi selfi.
Samo, Ljoša, tamo ne plivaju ptice. Već – nešto sasvim drugo…
(Fakti)