Plan SAD-a da Siriju pretvori u novu Libiju je propao

UN je objavio novi izvještaj po pitanju aktualne situacije u Siriji – u dokumentuse po prvi puta spominju obje sukobljene strane, državne vlasti i pobunjenici, kao krivci za nasilje u zemlji. Važnost ovog novog dokumenta komentirao je analitičar, povjesničar i istraživač William Engdahl za RT. Engdahl smatra kako je osnovni plan SAD-a, da se „smjeni režim“ u Siriji po uzoru na Libiju – propao.

RT: “UN-ov izvještaj navodi kako je sirijski konflikt postao ‘izrazito militariziran’, dok u isto vrijeme sirijske vlasti krive ‘vanjske snage’ za potpaljivanje sukoba. Kome koristi ovakva situacija?“
William Engdahl: “Mislim da je najvažniji detalj ovog UN-ovog izvještaja činjenica da se po prvi puta za nasilje okrivljuju i pripadnici tzv. sirijske opozicije: pobunjene skupine, džihadisti, al-Qaeda i Muslimanska Braća. U tom pogledu, smatram da je ovo korak naprijed, da se ne spominje samo jednostrani genocid od strane Assadovog režima.“

RT: “Da li će UN-ova misija u Siriji propasti?“
William Engdahl: “Teško je vidjeti kako UN-ova misija može išta napraviti. Mislim da je puno važnije to da je Washington očito odustao od direktnog napada na Siriju po uzoru na Libiju. Sada im je jasno da su Rusija, Kina, zajedno s Iranom, povukli crtu i da neće dopustiti UN rezoluciju u Vijeću Sigurnosti. Nadalje, tzv. Sirijsko Narodno Vijeće prožeto je članovima Muslimanske Braće i među njima se stvaraju razdori, zapravo u ovom trenutku niti nemamo nekakvu konkretnu opoziciju o kojoj bi mogli govoriti.

Kada sam bio nedavno u Turskoj, svjedoci su mi ispričali kako tzv. pobunjenici prelaze granicu s Turskom. Naoružani su šakom dolara i Kalašnjikovima, rečeno im je kako se idu boriti protiv izraelske vojske, kada otkriju da su poslani da se bore protiv svoje arapske braće, nastupa šok. Stoga smatram da je situacija u Siriji daleko drugačija od one kakvu je prikazuju zapadni mediji. Mislim da je vrijeme da se stanovnicima Sirije prepusti da sami odluče kakvu državu i vlast žele.“

RT: “Da li još postoji šansa da se postigne mir uz pomoć diplomacije, uzevši u obzir da Washington nastavlja svoju dostavu ‘ne-smrtonosne’ pomoći sirijskoj opoziciji?“
William Engdahl: “Washington igra dvostruku igru u Siriji. Mislim da u ovome trenutku žele sanirati nastalu štetu – operacija im je potpuno propala, a do prije godine dana su bili sigurni da će uspjeti. Momentum tzv. ‘Arapskog Proljeća’ se u potpunosti zaustavio. Ovo što sada imamo je zapravo sukob između Sunita i Šijita diljem Bliskog istoka, Saudijska Arabija i Katar financiraju sunitsku stranu, dok Iran financira Šijite. No, poanta je ovo – plan SAD-a je propao i znamo da Obama neće voditi rat prije izbora u studenom, tako da je sada očito dao znak da se ne pokreće ni taj proces, ni onaj s Iranom.“

RT: “Postoji li opasnost da se sirijski konflikt proširi na Libanon i zahvati širu regiju?“
William Engdahl: “Iskreno, mislim da je opasnost danas ipak manja no što je bila prije nekih 6 mjeseci. Smatram da je situacija u Siriji po vojnom pitanju daleko stabilnija nego prije 6 mjeseci, Sirija je faktor stabilnosti za Libanon, ali i za Izrael. Koliko god to ironično zvučalo, to je situacija na terenu. Ukoliko se ne nastavi s naoružavanjem opozicije, među kojima imamo i brojne pripadnike koji uopće nisu sirijske nacionalnosti, mislim da situacija u Libanonu neće izmaknuti kontroli.“

RT: “Što bi se desilo sa Sirijom, Libanonom i širom regijom kada bi predsjednik Assad napustio dužnost? Ako uzmemo u obzir da se militanti al-Qaeda nalaze na terenu?“
William Engdahl: “Uz to imate i činjenicu da je najveći dio opozicije sastavljen od Muslimanske Braće, koja je sada dominantna politička snaga u post-Mubarakovom Egiptu. Ako uzmemo to u obzir, to je jako loša situacija za sigurnost Izraela.

Nestabilnost bi bila daleko veća kada bi imali Muslimansku Braću i u Egiptu i u Siriji. Činjenica je kako ne postoji stabilna, sekularna, opozicija u Siriji koja bi osigurala miran suživot Kršćana, Židova i Muslimana – bez obzira bili Suniti, Šijiti ili Alawiti, kakav je u Siriji postojao stoljećima. Zapravo, jedino što bi dobili u takvoj Siriji je kaos i bezvlašće kakvo danas imamo u Libiji.“

RT,Advance