ŠTA SE SKUVALO U BOSANSKO-BOŠNJAČKOM LONCU?

bosna bih istocno sarajevo spomenik gavrilo princip

Ensar Zgodić
Političko Sarajevo uspjelo je u poslednje vreme da pokvari ili dodatno naruši već poremećene odnose sa centrima u zemlji, regionu, pa i na širem planu.

Pored poslovično lošeg i sve lošijeg odnosa sa Dodikom i Banjalukom, već duži period hladnih odnosa sa Beogradom, narušeni su odnosi i sa stranakama Saveza za promjene nakon apelacije te odluka Ustavniog suda BiH u vezi sa osporavanjem obilježavanja Dana Republike Srpske, premda bez ovih stranaka, koje su kao partnere odabrali iz Federacije i zapadnih ispostava moći, vlast na nivou zajedničkih organa BiH ne bi bila moguća.

Bošnjačka vladajuća koalicija SDA-SBB narušila je odnose i sa hrvatskim političkim faktorom u Federaciji, zbog mnogih spornih pitanja, na primjer u vezi sa stausom Grada Mostara ili oporezivanjem kladionica. Nedavna izjava predsjednice Kitarović o radikaliziaciji Islama u Bosni, donijelo je ponovno naelektrisanje između bošnjačkog Sarajeva i Zagreba.

Evro-atlanska kontrola pravnog i političkog sistema

Dok se političko Sarajevo u sprezi sa pravosudnim institucijama pod kontrolom intervencionističo-mondijalističkih aparatčika svim silama upire da dokaže nadmoćnost nad Banjalukom, već mjesecima ne zasijeda Parlament Federacije BiH, dok su na čekanju mnogi zakoni na državnom nivou, kao onaj o uvođenju akciza na naftu i naftne derivate. Zbog toga prijeti ugrožavanje aranžmana s MMF-om, od čega opet zavise budžeti.

Takođe i unutar vladajuće koalicije SDA-SBB odnosi su narušeni, te osim u sferi ličnih odnosa dvojice lidera – Izetbegovića i Radončića, tako i po pitanju nekih bitnih nijansi oko orijentacije zemlje.

SDA pod kontrolom Izetbegovića za sad još nekako pokušava da balansira između lojalnosti suprotstavljenim – Erdoganu i zapadnim globalistima, dok u SBB-u zagovaraju isključivu orijentaciju ka Zapadu.

Napose, zbog izrazito bliskih odnosa s Erdoganom, političko Sarajevo, oličeno u SDA-SBB koaliciji narušilo je odnose sa Zapadom, a to se vidi i po~~V ponašanju sarajevskog NVO sektora na njihovoj platnoj listi, stranih organizacija i ambasada, po glasovima sa tradicionalno, bez alternative pa i primisli, prozapadno usmjerene intelektualne javnosti.

Takozvana „ljevica“ u Bošnjaka i građanskih „Bosanaca“ je zapravo nekoliko neoliberalnih stranaka, navodno levo od centra, a po~~V pitanjima otvaranja dijaloga o do sad neriješivim pitanjima u Federaciji sa političkim predstavnicima Hrvata daleko su rigidniji od takozvane desnice, isto neoliberalnih stranaka, navodno više konzervativno usmjerenih i dešnje od centra.

U mnogo čemu ove tzv. lijeve stranke trude se da zvuče dešnje, rigidnije, i nepomirljivije od bilo koje tzv. desne stranke trenutno na vlasti i po~~V pitanju~~HEAD=dobj odnosa~~HEAD=dobj saRepublikom Srpskom, ili bilo kakvih razgovora o bilo čemu što i miriše na treći entitet za Hrvate, Zahtjev za posebnom izbornom jedinicom ili kanalom za Hrvate, odnosno na sve što, kako oni kažu znači „dalju podjelu „, optužujući često desne za izdaju i slično.

Kodeks politički podobnog novogovora

Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu uspostavile su kodeks politički podobnog novogovora i načina mišljenja prema kojem je „podjela zemlje“ najveći zločin, premda je stvar odavno završena. Ta politička utopija često je uslovljena jednom vrstom emotivne ucjene, na osnovu ratne propagande, domaće i strane, presudama Tribunala u Hagu i iskontruisanih „istina“ o ratnim zbivanjima u kombinaciji sa podsjećanjem na žrtve, potcrtavajući uvijek i gotovo u svakoj prilici „nepravednost“ dejtonskih rešenja.

U lavirintu između nameštanih projekcija, globalističkih zavaravanja, obećanja i kuraženja lijepim riječima, sa pijedestala jedino ispravne vizije zemlje, političko Sarajevo i na vlasti i u opoziciji dovelo je narod i teritoriju sa koje dobijaju glasove u politički ćorsokak, kako na unutrašnjem, regionalnom, tako i na širem spoljnom planu.

Kompletna politička scena osakaćena je višedecijskim kljukanjem unipolarističkom ideologijom, stranim intervencionizmom, samodopadnošću i mimikrijom da je dejtonska BiH samo prolazna faza do uspostavljanja opet neke regionalizacije kao da se devedesete uopšte nisu desile.

Nadu da će „Međunarodna Zajednica“ na čelu sa Amerikom smjenjivati, hapsiti, uklanjati nepodobne ili mijenjati ustav zemlje novom međunarodnom konferencijom, ukusu političkog Sarajeva i Zapada, raspršuje budući istorijski silazak neoliberalnih imperijalističkih jastrebova sa svjetske scene.

Zanemarivanje odnosa sa predstavnicima ostala dva konstitutivna naroda, nesklonost kompromisu upravo zbog očekivanja da će zapadnjaci pritisnuti i riješiti neki problem u BiH, ostaviće Bošnjake i građanske Bosance u potpunoj izolaciji i margini ne samo velikih promjena u svetu, nego i u sopstvenoj zemlji i regionu, neshvaćene, same, ljute i frustrirane sobom i odnosom drugih, dok šćućureni u svojoj fantazmi čekaju neku novu intervenciju protiv sunarodnika i komšija.

Sa njima će na kraju opet ostati da žive i dogovaraju se, bez skrivanja pod suknjom protektorsko-okupacijskih struktura u zemlji.

(Princip)

Share this post: