“Jugosi“ u Njemačkoj

 

 

 

 

 

Dragan Đogović – “Jugosi“ u Njemačkoj

 

U zapadnim zemljama na pitanje:- odakle je onaj ili ovaj, misleći pritom na ljude sa bivših YU prostora? Uvijek slijedi isti odgovor: Jugo!

Ni posle dvadesetak godina od raspada Jugoslavije, svi njeni tadašnji državljani a danas razvrstani i podjeljeni na:

Srbe, Hrvate, Bošnjake, Crnogorce itd. a koji žive široko po Evropi, ne mogu da se otarase etikete “Jugo,“ kako ih jos uvijek označavaju mještani i stanovnici  država u kojima žive.

Ova praksa se vjerovatno još zadugo neće promijeniti iz višestrukih razloga.

 

Odnos Nijemaca sa “Gastarbajterima“

Prosječan Nijemac vam skoro nikad neće pokazati netrpeljivost kao strancu.

Šta misli o vama, to zadržava mudro za sebe. Izuzeci su desničarski neonacisti.

Veoma su ljubazni, pogotovu ukoliko postoji nekakav poslovan odnos između vas.

Izrazito humani i skoro uvijek spremni za pomoć u datom momentu.

Nevjerovatno za neke, koji na Nijemce gledaju jos uvijek sa netrpljenjem kroz njihovu negativnu istorijsku prošlost.

Njemačka vladajuca politička diplomatija, za razliku od svog naroda, je sušta suprotnost, ona je počesto homogena, oštra i surova.

 

Nijemci o Jugosima

Nijemac napr. u spontanom razgovoru direktno i radoznalo će vas upitati za  nacionalitet, ukoliko čuju da ste Hrvat, bićete nagrađeni osmijehom.

Potom nastaje velika mogućnost uz izražene simpatije, daljnjeg konstruktivnog dialoga o njihovom odmoru na Jadranskom moru, ulasku Hrvatske u EU i tome slično.

Neki intelektualni Nijemci će vam možda izraziti svoj stav o Hrvatskoj i njenoj politici uopšte, sto vas može iznenađeno razočarati, jer ste vjerovali u vječiti ustaljeni kliše njemačko-hrvatske prvrženosti.

 

Inače Nijemci smatraju Hrvate za dobre radnike, solidne biznismene, ali znaju i imaju pozornost na moguće izvjesne prevarantske sposobnosti i namjere hrvatskog načina poslovanja.

Ako kažete da ste Srbin, ne rijetko ćete čuti  “aha“ ili čak  “žao mi je“ njima već omiljenom duhovitom izrekom, pritom računajte da će se možda uhvatiti za džep provjeravajući dali je još sve na svom mjestu.

Možete lako naletjeti na ogromnog simpazitera i poznavalaca Srba, ali većinom slučaja na ravnodušca.

Nijemci u suštini zaziru sa Srbima razgovarati o politici, jer izbjegavaju potencijalni rizik žestoke političke polemike.

Mnogi Nijemci na Srbe danas gledaju drugim pogledom, nego ranijih devedesetih godina.

Razlog tome je u međuvremenu obimna rasvijetljena i raskrinkana falšna propaganda iz prošlosti.

Nijemaci smatraju Srbe za kriminalce niskog i visokog kalibra, vješte i sposobne biznismene, dobre i savjesne radnike, temperamentne ali i za veoma nepredvidljive ljude.

 

Ukoliko kažete Nijemcu da ste Bošnjak iz Bosne, očekujte izraz lica žalosne sove.

On vam time daje do znanja da je prihvatio sve informacije o minulom ratu i zna da saosjećanje sa vama je to što vi želite čuti i vidjeti. Da li je u tome iskren i šta u biti misli, je faktor, kojeg nećete moći prepoznati.

Očekujte u normalnim okolnostima da vam ponudi krampu ili lopatu, jer za Bošnjake zna i ima dojam, da su po profesiji pretežno večinom dobri “bauštelci“ (gradjevinski radnici).

 

Suživot i odnos, nekadašnjih zemljaka u Njemačkoj.

O ratu i politici skoro niko više između njih ne diskutuje.

Prošlost ih je naučila da teme takvog sadržaja mogu da donesu neprijatne nezgode i probleme. Svakom od njih je prioritet, briga o sebi i porodici i očuvanju životne egzistencije.

Početkom građanskog rata devedesetih godina, stvarani su naglo u njihovom životnom okruženju, nacionalni ugostiteljski i klubski blokovi sakupljanja.

 

Hrvati, Srbi i Bošnjaci su započeli da se okupljaju, uglavnom sami između sebe.

Takva praksa se relativno zadržala i do danas, ali ćete isto tako recimo redovno i počesto vidjeti cijelu nekadašnju Jugu u malom, za jednim kafanskim stolom. Nacionalna i vjerska osjećanja su u tim momentima druženja kao tema razgovora potpuno tabu, veže ih isključivo zajednička interesna tematika druge prirode.

Kada su sami između sebe, onda obično dolazi do opuštanja i izlivanja nacionalne privrženosti i osjećanja.

U sigurnim ambijentima izvjestan broj njih ispoljava svoju aktivnost rasističkog i šovinistickog sadržaja, putem interneta, po raznim forumima i platformama.

Nastala pojedinačna politička nezavisnost, ali i ekonomska kriza, je najvjerovatnije razlog da im je jedna nekadašnja velika zajednička plemenita vrlina, postepeno skoro potpuno isčezla, naime spremnost i volja za međusobne razne vrste pomoći.

 

Kada biste pitali u Njemačkoj, nekadašnje gore list – da li je Jugo ili da li se takvim možda jos osjeća?

-Reagovanja bi bila otprilike originalno ovako:

Mujo ili Haso iz Bosne bi rekli, gestikulirano:

– Ma jok bolan, ša ti je ba,  je.o te Jugo, iz Bosne ba jarane …

Mate ili Ivo iz južne Dalmacije, bi usplahireno:

– Prč.m ti Isusa, kaki Jugo, di si to cua gospe ti  …

Josip ili Ante iz drugih dijelova Hrvatske, bi izrogačeno:

–  Ne daj me je..t  stari, kaj ti je vrag, Hrvatske sam …

Jovan ili Radenko iz Srbije, bi ljutito:

Šta bre, koji ti je ku…c, Srbin bre …

Djuro ili Pero iz Crne Gore, bi srdito:

– Ah, pih, koji Jugo jado, ol ne viđe ume Crnogorca dobro …

 

Dragan Djogovic

Düsseldorf

 

Share this post: