Novi Berlinski kongres bi bio konačno pravedno rješenje, i definitivna politička “Tabula Rasa“ za bivšu Jugoslaviju!?

 

 

 

 

 

 

Dragan Đogović – Novi Berlinski kongres bi bio konačno pravedno rješenje, i definitivna politička “Tabula Rasa“ za bivšu Jugoslaviju!?

 

Organizovanjem novog Berlinskog kongresa na kome bi se definitivno i pravedno prekrojile nove granice na prostorima ex Jugoslavije, i ispravile greške i nepravde prvog Berlinskog kongresa, AVNOJ-skog zasjedanja iz 1943 god. kao i greške Dejtona, ne samo da bi doprinijelo dugoročnom miru i stabilitetu regiona nego bi se time zauvijek ugasio užareni fitilj na Balkanskom buretu baruta, koji se kotrlja već preko sto i nešto godina odnoseći sa sobom kroz istoriju milionske ljudske žrtve.

Predlog koji je izneo ovih dana britanski diplomata Ajvori Roberts da se mora održati nova međunarodna konferencija, na kojoj bi se ispisale nove granice, je dokaz da u evropskoj diplomatiji ipak  još postoje trezveni ljudi koji objektivno i racionalno ocjenjuju probleme međunarodne politike.

Nažalost kao po nekom ustaljenom običaju i receptu, mnoge interesantne ideje dolaze od strane diplomata koji nisu aktivne aktuelne političke ličnosti na terenu.

Stoga ni ova ideja Robertsa neće vjerovatno imati nikakvog odjeka u šnajderskoj

radionici svjetskih političkih kreatora, koji već odavno kroje koncipiranim dizajnom

“demokratskog kataloga“ novog svjetskog poredka, pojedinim narodima neke nove nacionalne kape sa obiljejžima, po njihovoj volji i interesu.

Poznata je činjenica da ipak postoje neke snažne političke strukture na  međunarodnoj diplomatskoj sceni, koje još uvjek čvrsto žele da se konačno riješe problemi na ovom Balkanskom području.

Među njima nedostaje diplomatski konsezijus koji bi pokrenuo inicijativu za konačnim

rješenjem kroz neki napr.novi Berlinski kongres, na kome bi se ustanovile i utvrdile konačne političke odluke na zadovoljstvo i blagoslov svih naroda u regionu.

Nije potrebno biti posebno mudar da se spozna da sa ovakvim dosadašnjim političkim principima i metodama, domaćih i drugih stranih diplomata, neće i ne može doći u dogledno vrijeme do trajnog rješenja svih uzavrelih problema u regiji.

Svi aktuelni pregovori raznih vrsta ne donose nikakve rezultate, kao i ništa dobrog nijednoj strani i sve se to razvlači u nedogled.

Razlog tome je da ne postoji u prvoj liniji iskrena namjera nekih međunarodnih sila kao glavnih igrača u čitavoj ovoj igri, za konačnom pravednom realizacijom aktuelnih problema.

Pod ovakvim odnosima  i oblikom situacije stvara se šta više velika mogućnost da se otvore nova politička žarišta, koja mogu biti veoma opasna za očuvanje mira i stabiliteta na ovom dijelu Balkana.

Kosovo je jedna teška opasna otvorena rana, koja permanentno krvari, ona postaje i ogromana potencijalna prijetnja za inficiranjem drugih sličnih rana po ostalim dijelovima Evrope.

Vrlo dobro znamo, do čega na kraju dolazi, kad nešto neprekidno krvari bez adekvatne intervencije i zaštite.

Makedonija je još uvijek nenapisana skripta za novi scenario, čija realizacija i premijera tek nadolazi.

Sva dosadašnja dešavanja u njoj, ne nagovještavaju ništa dobrog i pozitivnog u tom predstojećem scenariju.

Današnja Bosna i Hercegovina je Dejtonska tvorevina, privremenog prišivanja velike neprikladne zakrpe, tankim trulim koncem, koji već odavno polako ali sigurno puca cijelom svojom dužinom.

Neophodan je novi štof i novi krojači za novim radnim, paradnim i nacionalnim odijelom, kojeg bi sve strane sa zadovoljstvom ponosno nosile.

Pravo naroda na svoj nacionalni istorijski indetitet, životni vjekovni prostor

na kojem živi i samoopredeljenje se mora poštovati i tolerisati, a ne kao do sada jednostranim principima jednima to pravo uskraćivati a drugima svesrdno usleđivati.

Takva praksa dovodi samo do još većeg međunacinalnog razdora i nesagledivih političkih posledica.

Ukoliko Evropa jednog dana izgradi političku platformu i organizuje ovu vrstu konferencije s glavnim ciljem konačnog političkog rješenja, saprala bi time sa sebe sve čestice svoje sukrivice, na svim dosadašnjim nemilim događajima u prošlosti na području bivše Jugoslavije i dokazala ostatku svijeta da je ipak sposobna bez sufliranja van evropskih sila, da na svom evropskom tlu sama rješava sve svoje postojeće probleme.

EU i Amerika bi morale u ovom slučaju da se odreknu nekih svojih dosadašnjih interesa, i u svemu ovome pronađu zajedno sa Rusijom i Kinom svoje nove

zajedničke interesne sfere, koje bi otvorile put do novog Status Quo rješenja svim

stranama, i time ujedno parafirale sve finalne političke deklaracije, kao glavni garant jedne takve konferencije.

Da u društvu u kojem danas živimo, pod dominacijom velikih sila, jedna ovakva idejna inicijativa, za pravednim rješenjem međunacionalnih problema, poprima automatski biljeg utopijskog karaktera, nije nikakvo posebno čudo.

Ostaje samo nada za političkom voljom određenih značajnih međunarodnih faktora, da se za ovaj opasno zahuktali vrtlog Balkana, ipak konačno pronađe mehanizam  za njegovo trajno smirenje, pre nego što preraste u ogromni vir širokih razmjera.

Dragan Djogovic

Dizeldorf

 

Share this post: