
foto: printscreen/Aleksej Puškov
„SAD imaju saveznike u Evropi i Aziji, ali ne postoji nijedna organizacija koja okuplja azijske i evropske demokratije… Demokratijama je potrebna globalna perspektiva“.
Kakva će biti američka spoljnopolitička doktrina nakon dolaska na vlast administracije Džoa Bajdena?
Na ovo pitanje je odgovorio ruski senator Aleksej Puškov koji je priznati spoljnopolitički ekspert:
„Očigledno je da nova američka administracija ne veruje da će uspeti da razdvoji Kinu i Rusiju (uprkos činjenici da će to pokušavati).
Iako će odnos prema njima biti različit – jer Bajden Kinu smatra za konkurenta, a Rusiju za neprijatelja, i Kina i Rusija će se u Vašingtonu smatrati protivnicima Sjedinjenih Država – ideološkim, političkim i geoekonomskim.“
– Zbog toga Sjedinjene Države nameravaju da se suprotstavljaju obema, ali pre svega – sve upornijoj Kini.
Istovremeno, Sjedinjene Države shvataju da ne mogu da se same nose sa Rusijom i Kinom.
Otuda ideja o „globalnoj koaliciji demokratija“ protiv „autoritarnih režima“ u liku Kine, a takođe i Rusije. Ali, ako takva koalicija u vidu NATO već deluje protiv Rusije, a još uvek nije stvorena protiv Kine“.
Puškov je citirao članak budućeg američkog državnog sekretara Entoni Blinkena i poznatog neokonzervativca Roberta Kagana:
„SAD imaju saveznike u Evropi i Aziji, ali ne postoji nijedna organizacija koja okuplja azijske i evropske demokratije… Demokratijama je potrebna globalna perspektiva“.
Prema Blinkenovoj logici, transatlantsku zajednicu treba proširiti i na Aziju.
A prema Bajdenu, u azijsko-pacifičkom regionu se američki interesi i vrednosti sa sve većim izazovom suočavajuiz Kine.
Teoretičari „globalne koalicije demokratija“ tvrde da Kina pokušava da postigne „kritičnu masu uticaja“. A za takvu masu su joj potrebne naročito države iz „sive zone“, smeštene između zapadne alijanse, s jedne strane, i Rusije i Kine, s druge strane.
Reč je o Centralnoj Aziji, Južnom Kavkazu, Istočnoj Evropi (pre svega o Belorusiji i Ukrajini), kao i o zemljama jugoistočne Azije. Sve te regije postaju zona rivalstva „između dve vrste svetskog poretka“ – „liberalno-demokratskog“ i „autoritarnog“.
Blinkenova doktrina kombinuje akutno geopolitičko rivalstvo sa ideološkim pristupom, u skladu sa kojim se vodi borba između dva suprotstavljena modela savremenog svetskog poretka.
Ideologizacija geopolitičkog rivalstva karakteristična je za Hladni rat i oživljava ga u novom obliku – kao konfrontaciju između „saveza demokratija“ i „saveza diktatura“.
Dakle, u novoj doktrini američke spoljne politike postoji spoj agresivno liberalnih i neokonzervativnih stavova, a zajednički imenitelj im je želja da se obnovi američka hegemonija na osnovu globalnog saveza pristalica liberalnog svetskog poretka.
(Mediji)