foto: screenshot
Scenografija, pripremljena u uredu tzv. Visokog predstavnika u BiH i američkoj ambasadi u Sarajevu, podrazumijevala je bojkot dva bošnjačka člana Predsjedništva (Džaferovića i Komšića) i kampanju usmjerenu ka porodičnoj, osveštanoj ikoni Svetog Nikole, staroj tri vijeka, koju je Predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik poklonio visokom gostu.
Država predala izvršiteljima preko milion predmeta! KREĆE MASOVNO IZBACIVANJE IZ KUĆA
Autor: Dževad Galijašević
Svaki pokušaj da se o političkim i istorijskim temama u Bosni i Hercegovini govori odmjereno i objektivno osuđen je na propast.
Nijedan narod takav pristup više ne prihvata.
Crno-bijela stvarnost zahtijeva crno-bijelo izjašnjenje: ili-ili – za i protiv. Sve mimo toga je neprihvatljivo.
Zapadne zemlje su „Avganistanskom matricom“ podijelile zemlju, podržale agresivnost u komunikaciji i formulisanju kolektivnih interesa i ciljeva a sukobe produbile i zaoštrile, tako da izlaz u vidu pomirenja naroda više ne postoji.
U to se uvjerio i ugledni Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergej Lavrov, kada je sredinom decembra posjetio Bosnu i Hercegovinu i suočio se sa erupcijom mržnje i neznanja, u ukletom prostoru koji sebe predstavlja državom a slavi i održava vanjsku upravu i protektorat.
Scenografija, pripremljena u uredu tzv. Visokog predstavnika u BiH i američkoj ambasadi u Sarajevu, podrazumijevala je bojkot dva bošnjačka člana Predsjedništva (Džaferovića i Komšića) i kampanju usmjerenu ka porodičnoj, osveštanoj ikoni Svetog Nikole, staroj tri vijeka, koju je Predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik poklonio visokom gostu.
Čaršijski muslimani su bili zabrinuti porijeklom i legalniošću Ikone.
Sinhronizovan nastup sarajevskih obavještajnih biltena, ukrajinskih jastrebova i liberalnih talibana, novinara „humorista“ i pigmeja, pratio je i nastup Januša Bugajskog.
On je „Balkansku turneju“ ruskog ministra nazvao opasnom rabotom, upozorio na doček u Beogradu, mudro izbjegao da pomene prijem Lavrova u Zagrebu i ukazao na bliske veze Srba i Rusa.
U tekstu za The Hill, izrazio je zabrinutost zbog odnosa Republike Srpske prema Rusiji; Željka i Šefika nazvao bošnjačkim i hrvatskim članovima Predsjedništva BiH a BiH poprištem geopolitičkog sučeljavanja, ističući da se Rusija plaši Bajdena i njegove politike?!
U korak sa njim, na službenoj web stranici NATO alijanse, oglasio se i Daniel Šunter, sa tezom da je „Zapadni Balkan osjetljiv na dezinformacije koje dolaze iz Kremlja“.
Srbiju je je definisao kao zemlju „u epicentru dezinformacija iz Rusije“, tumačeći negativno određenje prema NATO alijansi kao rezultat NATO pozicije u ratovima iz devedesetih i, kako je rekao, „zračne kampanje na Kosovu 1999. godine“.
Otkrio je da Srbi vjeruju u teorije zavjere i da su euroskeptici.
Istina, Srbi i danas mogu da biraju: da budu Srboskeptici ili Euroskeptici.
U NATO razumiju da je Kosovo strateška dubina Srbije na jugu, a Republika Srpska, strateška dubina na zapadu, pa su ih označili kao trajne i važne mete, u cilju amputacije i jednog i drugog, od Srbije.
Zlonamjerno tumačeći prošlost i sadašnjost, Bugajski i Šunter, su se, u analizama, ipak, uporno vraćali na pravu temu – a prava tema je Republika Srpska i posjeta Lavrova, koja im je, i zadrmala kavez.
Ništa od ovoga, očito, nije bilo iznenađenje za Lavrova. Uvaženi ministar je, došao u BiH spreman, svjestan gdje dolazi, kako će se to tumačiti, ali i kako će se završiti.
Njemačkim zaokretom i Inckovim odlaskom iz BiH.
Obavještajno-propagandne aktivnosti Zapada u BiH dugo su njegovale taj, na prevaru, instalirani mehanizam sa kojim su realizovale interese i razarale državni suverenitet – OHR.
Znajući to, Lavrov nije odustao od jezika diplomatske korektnosti, opisujući postojanje i djelovanje Visokog predstavnika u BiH, kao anahronizam, koji treba da prestane da postoji.
Istrošen i kompromitovan, režim zapadnog namjesništva, koji traje dvije i po decenije(od toga 11. godina pod Inckom), manifestovan bez srama, kroz funkciju Visokog predstavnika kao antidržavnog, diktatorskog monumenta u srcu Evrope, predstavljao je ružnu relikviju bezumlja koja krši ljudska prava, zakone i Ustav BiH u hodu.
„Pozivi na promjene unutrašnjeg uređenja BiH sve češće se čuju, ali se mora paziti da niko od konstitutivnih naroda ne izgubi svoj identitet, jer bi, Bosna i Hercegovina `bila dosadna` kad bi imala samo jedan narod“, izjaviće Incko u intervju za BBC, tri dana, nakon diplomatskog skandala u njegovoj režiji.
Putem ove moćne, britanske televizije, Incko će objasniti i svoju viziju efikasne Bosne i Hercegovine, iako to protivrječi njegovoj imaginaciji dosadne države i pitanju koje mu je postavio novinar BBC-ija: „Radite li, Vi na ukidanju Republike Srpske“?
„Ma ne –nipošto“,odgovoriće Incko i dodati: “Nemam ništa protiv da postoji Republika Srpska, kao što, postoji Bavarska u Njemačkoj i Teksas u SAD“.
Incko razumije da Bavarska u Njemačkoj predstavlja njemačku regiju u nacionalnoj državi njemačkog naroda; kao što je arapski Hidžaz u arapskoj Saudijskoj Arabiji ili američki Teksas u SAD.
I sa Balkana se vidi da su to dosadne regije u „dosadnim nacionalnim državama“ i da Republika Srpska nije srpska regija u Srbiji te da nikada nije imala privilegiju da se dosađuje.
Napadana i osporavana, često i teško klevetana, u stalnom klinču i borbi za opstanak, Republika Srpska je od osnivanja bila progonjena.
U odsustvu dosade, trpeći pritiske sa Zapada – Republika Srpska se kalila i prekalila.
Iživljavanje političkog kepeca iz Austrije nad jadom od države pred britanskom publikom, kao i ono što je prethodilo u Sarajevu, otkriva adresu na koju je ukazao Lavrov, kada je rekao da Šefik i Željko nisu samostalni i da je njihovo ponašanje podstaknuto spolja.
Uprkos diplomatskoj etikeciji, uočeni su antidržavni i gestapovski maniri Incka pa „sarajavski atentat“ na Lavrova nije ostao sakriven u magli diplomatske korektnosti i saznanja koja velike sile čuvaju za sebe.
Politička improvizacija Sarajevske čaršije i diplomatije, kojoj su zadnjih godina zatvorena sva vrata na kontinentu i cjelom svjetu, odigrana 15.12.2020. podsjetila je na sličan igrokaz u vrijeme kada je Ante Pavelić, u ime Nezavisne Države Hrvatske, objavio rat Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, 14.12.1941. godine.
Neobična simbolika četrnaestog dana u decembru, podsjeća i na bliže doba, 1995. godinu, kada je, u Parizu, potpisan tzv. Dejtonski sporazum i zaustavljen građanski rat u Bosni i Hercegovini.
Prisustvom i potpisom garantovali su ga tadašnji lideri: američki predsjednik Bill Clinton, ruski premijer Viktor Černomirdin, francuski predsjednik Jacques Chirac, britanski premijer John Major i njemački kancelar Helmut Kohl. Od tada, do danas, ovaj sporazum je raznim akcijama Visokih predstavnika postao tzv. Dejtonski sporazum, ali je sačuvao dosta ustavno-mirotvornog potencijala koji je opet na udaru.
Pitanje koje se mora postaviti je: a čime se plaća to da se prave neredi u zemlji u kojoj nikad nije bilo dosadno?
Odvlačenje pažnje i šutnja o dvije optužnice i nekoliko istraga protiv direktora Obavještajno-bezbjednosne Agencije Osmana Mehmedagića Osmice, kome je davno istekao mandat i njegove dvije falsifikovane diplome – koliko košta ta vrsta zaštite? Ali, koliko to košta, u novcu?
Kao i šutnja o ministru bezbjednosti generalu Selmi Cikotiću kome je potvrđena optužnica za zloupotrebu položaja koji je zadržao.
Zaštita optuženih Alijinih i Bakirovih kadrova u institucijama vlasti, počinilaca ratnih zločina, korupcije, trgovine uticajem; nesmetani odlasci terorista na sirijsko ratište i njihov nekažnjeni povratak i mnogo šta drugo se ne skriva – zbog „istih vrijednosti“ koje Bakir i Incko djele.
Prešutiti dvojno, nezakonito državljanstvo – Španije i BiH – predsjednika Suda BiH i njegov skriveni identitet (Kaveson), te krivičnu istragu koju vodi Tužilaštvo BiH, znači baš sistemski i drsko rušiti BeHa pravosuđe.
Svakako i šutnja protektora i diktatora o Premijeru muslimansko-hrvatske Federacije, Fadilu Novaliću, optuženom da je sa tri lica ukrao deset miliona KM u poslu koji vrijedi deset i po miliona KM…
U ovoj prevari se i krije dio „kolača“ koji je zapao i Incku i njegovoj zapadnoj sabraći, koji zanemaruju da kriminal i korupcija čine ovu zemlju užasnom za život a državu neefikasnom i da se to ne može više prikriti navodno destruktivnim interesom naroda da budu slobodni ili izazivanjem međunacionalnih sukoba i stalnim napadima na Ustav BiH i Dejtonski sporazum.
Priča o državi Bosni sa jednim narodom, koja ne bi više bila u grču i koja bi bila stabilna do te mjere da u njoj bude dosadno, signal je Bošnjacima a prijetnja Srbima i Hrvatima.
Čisto huškanje zapadnih sila i Bošnjaka da ako žele red i mir – treba završiti posao. Protjerati Srbe i Hrvate, da se Bošnjaci, baškare i dosađuju u toj državi.
Jer, ponoviće Incko pred Britancima floskulu koju je izrekao i britanski ambasador u BiH Metju Field: „Dejton je temelj ali nije plafon“, uvjeravajući sve, kako je plafon važniji od temelja i da je budućnost, te da je potkopavanje temelja pravi interes svih naroda u BiH.
Incko i OHR danas, kao mehanizam, djeluju kompromitovano a istovremeno neefikasno – čak beskorisno. Nema dileme: pred cijelom zemljom se otvara sukob sa nasilno uspostavljenim i održavanim suverenitetom Visokog predstavnika, a ishod tog sukoba će najbitnije odrediti sudbinu države BiH i mira u njoj.
Sudbina Republike Srpske, odrediće značaj i geopolitičke domete države Srbije na Balkanu i uticati na njen odnos sa velikim svjetskim silama.
Što se tiče Valentina Incka, o njegovoj sudbini je već odlučeno.
Njegova destruktivna misija podrivanja Ustava BiH i mira na Balkanu je završena.
(Fakti)