KOLIKO JE ZAISTA SRBA UBIJENO U JASENOVCU?

Jasenovac2

Ranije sam vjerovao da je broj od 700.000 žrtava Jasenovca prevelik. Ali kada sam izvršio detaljne analize, došao sam do donje granice od 700.000. Gornju granicu nikad nećemo saznati.

Da bi došli do točne brojke žrtava, potrebno je znati koliko je Srba 1941. živjelo na području Hrvatske, BiH i djela Vojvodine koje je obuhvaćala NDH. Problem je što te godine nije izvršen popis stanovništva. Zato je potrebno popisu stanovništva iz 1931. dodati stopu rasta srpskog stanovništva.

Zna se da je stopa rasta srpskog stanovništva bila 3.5% u periodu 1949—1953, dakle nakon pokolja, što ukazuje da je od 1931. do 1941. bila sigurno preko 4 posto.

Prema toj stopi Srba je u Hrvatskoj 1941. bilo oko 900.000. A Srba u Bih je bilo oko 1.5 miliona.

A 1948. broj Srba u Hrvatskoj je 543.795, što znači da nedostaje najmanje preko 400.000 Srba (ako uračunamo da su se i od 1941. do 1948. Srbi rađali, a jesu). 1948. u BiH se 1.135.732 ljudi izjasnilo Srbima. Ako odbijemo oko 300.000 muslimana koji su se izjasnili kao Srbi dolazimo do brojke od nekih 850.000 Srba. Dakle, nedostaje oko 650.000 Srba iz Bosne.

Sve ukupno 400.000 hrvatskih Srba i 650.000 bosanskih, i dolazimo od brojke da nedostaje oko milion Srba. Tome treba pridodati ubijene i iz Srijema koji je bio pod NDH. Ako uzmemo u obzir da je preko 100.000 Srba izginulo u ratu, u partizanima, četnicima, domobranima (nasilno mobilizirani), pobijeno u njemačkim, savezničkim bombardiranjima, streljano od partizana, pobjeglo iz Jugoslavije (recimo Đujić i oko 5.000 četnika i njihovih porodica)… dolazimo do brojke od oko 900 000 u grubo.

Postoji još jedan način da se izračuna broj žrtava Jasenovca (kad to kažem mislim na sve ustaške zločine i svih 26 logora).

1931. Hrvata je u Hrvatskoj bilo 2.481.000. Po popisu iz 1948. bilo ih je 2.975.399. Dakle 500.000 više. Ako dodamo 150.000 Hrvata koji su između dva rata emigrirali iz Jugoslavije dolazimo do 650.000. Kad dodamo 100.000 poginulih u ratu i bar 50.000 koji su se iz Hrvatske iselili od 1945. d0 1948. (objektivno i puno više od 50.000) dolazimo do broja od 800.000 Hrvata. Znači minimalan broj je 800.000.

Kako je Srba u Hrvatskoj bilo 3.5 puta manje od Hrvata, to znači da je njihov broj od 1931. do 1948. trebao porasti za najmanje 220.000, a i više jer su imali veći prirast. Ali nek bude 220.000. Međutim Srba na popisu iz 1931. ima 633.000, a na popisu iz 1948. samo 543.795. Dakle, manje je 100.000 Srba. A ukupno nedostaje najmanje 320.000 Srba. To znači da su ustaše ubile oko 300.000 hrvatskih Srba.

1931. Srba u BiH ima 1.028.139. Ako računamo da su imali jednaku stopu rasta kao Hrvati iz Hrvatske (a sigurno su imali veću) dolazimo do toga da ih je na popisu iz 1948. trebalo biti oko 1.400 000. Međutim, 1948. u Bosni se Srbima izjasnilo 1.135.732. Ako odbijemo oko 300.000 muslimana koji su se izjasnili kao Srbi dolazimo do brojke od nekih 850.000 Srba. Dakle nedostaje oko 550.000 Srba.

Ukupan broj Srba iz NDH koji nedostaju je oko 850.000. Ako opet odbijemo onih 100.000, dolazimo do 750 000 žrtava, sa tim da smo svijesno umanjili stopu rasta Srba i opet je broj žrtava ogroman.

Što se tiče Srebrenice tu je stvar jasna. 8.000 je broj (odnosno 6.000 jer ovih 2.000 ne mogu više nikako izmisliti) svih muslimana koji su od 1991. do 1995. iseli iz Srebrenice u dijasporu, umirli prirodnom smrću, umrli u međusobnim obračunima, u ratnim sukobima, u proboju 1995. (muslimani 2.000 žrtava poginulih u proboju gdje su se i međusobno ubijali podvaljuju pod žrtve zločina u Srebrenici) i na kraju i oni koji su postreljani od strane 10. diverezantskog odreda vojske RS, koji se sastojao pretežno od nesrba – Hrvat Dražen Erdemović, Slovenac Franz Kos, i dr.

Oni su po zapovjedi stranih obavještajnih službi streljali od nekoliko stotina do možda 1.000 muslimanskih ratnih zarobljenika (koji su u proteklih 4 godine izvršile masovne pokolje po srpskim selima oko Srebrenice).

A strane službe su to naredile da bi imale pokriće za „Oluju“, da bi se Srbi od žrtava pretvorili u zločince, a i da bi kasnije po svijetu svaku svoju agresiju na neku zemlju mogli pravdati i reći da je to humanitarna intervencija da se ne bi „ponovila Srebrenica“.

(Vestinet)

Share this post: