Emil Vlajki: Sve je trulo u državi Danskoj!

Emil Vlajki

Duhovno beznađe vlada Srbijom. Kada bi neki marsovac došao u tu zemlju i vidio što se sve piše o sadašnjoj vlasti, mislio bi kako tu postoji snažna i intelektualno jaka opozicija koja će, vrlo brzo, postati vladajuća.

Piše: Emil Vlajki

U stvari, od opozicije ni traga ni glasa. Ima par intelektualaca koji su u stanju zbiljski i kritički promišljati stvari, ali koji nemaju nikakvu političku težinu.

Postoje, zatim, tabloidni autori , bezkičmenjaci, koji profesionalno žive od kritike „svega postojećeg“. Ima tu još par sitnih, opozicionih partija koje, u vrh glave, predstavljaju oko pet posto birača.

Vjerojatno se može govoriti i o razočaranim dijelovima naroda, ali koji se ne ispoljavaju, niti ih se može identificirati, i to je sve. Zemlja je zauzela odlučan kurs prema evropskom bezdanu koji, ako bude sreće, možda i neće biti toliko dubok.

Oni koji vode zemlju u tom pravcu, nisu Domanovićevi slijepci, već ličnosti koje znaju što hoće uz svesrdnu podršku većine naroda. Ova istina je krajnje neugodna i mora se ilustrirati, pa zato pođimo redom.

Tvrdi se, kako je Vučić dobio predsjedničke izbore prevarom i manipulacijom. To je laž. Narod nije glasao (samo) za Vučića, nego za orijentaciju prema Evropi i Zapadu. Krunski dokaz za to je broj glasova dat od naroda Saši Jankoviću.

On je apsolutno prozapadni čovjek, daleko više nego Ana Brnabić na koju se danas baca drvlje i kamenje i nad kojom se iživljavaju kojekakvi seksisti, a sve u ime borbe protiv Vučića.

Vučić je još uvijek mila majka prema Jankoviću koji zagovara genocid nad muslimanima u Srebrenici i čija biografija, za razliku od Vučićeve, jasno pokazuje da je njegov uspon ostvaren zahvaljujući Briselu i Vašingtonu.

I da se razumijemo, ovo nije nikakva moralna (dis)kvalifikacija bilo koga, već konstatiranje činjenica. Pošto se tvrdi da je Vučić prozapadni tip, pa ako se na njegovih 55% izbornih glasova doda Jankovićevih 16%, onda to nije više 55%, nego skoro 72%!!

Jer ako je Vučić ono za što se tvrdi da jest, onda je Janković njegov (više nego) ekstremni ‘alter ego’, što čini da je Vučić za svoju STRATEŠKU ORIJENTACIJU dobio ogromnu većinu narodnih glasova. Moglo bi se nastaviti sa ovakvom analizom „opozicionog djelovanja“, pa bi se došlo do još poraznijih rezultata.

Od početka devedesetih do danas, srpski je narod bio demoniziran, ucjenjivan, bombardiran, amputiran od svojih teritorija. Od pada Miloševića do danas, bio je pljačkan preko privatizacija, a Kosmet je postepeno, nažalost legalno, predavan Albancima.

Narod, prema tome, ne treba kriviti što je pristao na Vučićev očajnički ali jasan plan: dajemo Kosmet za ulazak u Evropu.
Ili, još jasnije: Ako je Vučić kvaran, onda je to i narod, upravo zato što podržava taj kvarni dio Vučića: Dajemo Kosmet za Evropu.

I tako prolaze zemaljski dani. Milošević i Đinđić, istinski patrioti (ovaj posljednji je to prekasno postao) su fizički eliminirani jer je za njih Kosmet bio svetinja.

Koštunica je svojim NE-ČINJENJEM, znatno doprinio uništavanju Srbije, Pa onda svjetska ekonomska kriza, pa poplave, pa bombe, pa uništena privreda, pa gubitak (rudnog bogatstva) Kosmeta, sve je išlo protiv Srbije. Zato je danas u ovoj zemlji sve trulo.

Preostaje, u tom beznađu, jedino Vučić koji ima jasnu orijentaciju, možda pogubnu, podaničku i slično, a ipak nekakvu. Ali, vidjeli smo, ima gorih, perfidnijih i ekstremnijih od njega.

Možda, sa malim stupnjem vjerojatnosti Vučić čak i uspije, uz velika poniženja, daljnje žrtve i gubitak prijateljstva sa Rusijom. Kuda to sve, u krajnjoj liniji vodi, đavo bi ga znao.

Bože pravde!

(Mediji)

Share this post: