Uništiti kulturni identitet naroda, to je želeo Hitler kada je naredio da bombardovanje srpske prestonice 6. aprila 1941. godine počne razaranjem Narodne biblioteke.
Vođa Trećeg rajha bio je besan zbog toga što se zemlja nakon puča okrenula zapadnim saveznicima. Njegov odgovor je bio operacija „Strašni sud”.
Uništen je čitav nacionalni fond biblioteke na Kosančićevom vencu, čime je nepovratno izgubljen deo nacionalne prošlosti. U vatri su izgoreli dekori i kostimi Narodnog pozorišta, arhive Istorijskog muzeja Srbije.
Uz hiljade ljudi koji su nestajali pod ruševinama nestajala je i srpska kulturna baština.
[adsenseyu4]
U isto vreme, u Luvru, novi upravnik, grof Franc Volf Maternih, nemački aristokrata i vrsni poznavalac umetnosti, bacio se na posao restauracije umetničkih dela u kolekciji najvažnijeg muzeja na svetu, u saradnji sa francuskim direktorom Luvra Žakom Žožarom, koji će posle rata postati jedna od najvažnijih ličnosti u oblikovanju francuske kulturne politike.
Muzej je ponovo otvoren 29. septembra 1940. godine, tri meseca od početka okupacije. „Počećemo rekonstrukciju i restauraciju kulturnog blaga širom Francuske i Evrope.
Izdato je striktno naređenje trupama da ne oštećuju umetničke predmete”, kaže nemački upravnik u filmu „Frankofonija, Luvr pod okupacijom” ruskog reditelja Aleksandra Sokurova.
Oficirima i vojnicima Vermahta na Istočnom frontu izdata je, međutim, drugačija naredba: kulturna dobra ovde nemaju nikakav značaj, uništite ih.
Na dokumentarnim snimcima opsade Lenjingrada koje Sokurov koristi u filmu ruski vojnici iznose iz Ermitaža umetnička dela da bi ih sklonili od nemačkog napada, dok su na ulicama tela stanovnika stradalih od gladi i iznemoglosti.
[adsenseyu1]
Kao i Narodni muzej u Beogradu i Ermitaž je bio jedan od ciljeva nemačke vojske, iako su u njemu čuvana dela neprocenjive vrednosti za svetsku kulturnu baštinu, baš kao i u Luvru.
Na muzej je palo sedamnaest raketa i dve bombe koje su bačene iz aviona. Prema ruskim podacima, nemačke trupe su na teritoriji Sovjetskog Saveza uništile 427 muzeja (173 u Rusiji), spalile ili prenele u Nemačku 180 miliona knjiga i 13.000 muzičkih instrumenata.
Kao danas Islamska država u Siriji i Iraku. Pre njih je američka invazija na Irak omogućila pljačkanje iračkih muzeja i biblioteka. Neprocenjivo nacionalno blago je oteto i završilo u privatnim kolekcijama.
Baš kao što se desilo i sa umetničkim delima kojih su se dokopali nacisti.
U Sokurovljevom filmu u jednoj od sala Luvra pojavljuje se Napoleon, da nas podseti odakle potiče znatan deo kolekcija velikog muzeja. Od pljačke. Između „civilizovanih” naroda i „varvara” granica je nekad vrlo mutna.