Litvansko-srpski konzorcijum Azotare, koji je bez dozvole države prodao pogon “Karbamid 2” Rusima za 32,5 miliona evra, i danas poseduje akcije ovog pančevačkog preduzeća, iako je Agencija za privatizaciju 2009. raskinula ugovor sa njima.
U “Univerzal holdingu” objašnjavaju da je to zbog njihovog uloga od 17 miliona evra, a u Agenciji za privatizaciju ne žele da komentarišu kako je moguće da firme koje su upropastile Azotaru i dalje čine njihovu vlasničku strukturu.
Kompanija “Univerzal holding” učestvovala je u privatizaciji 15 preduzeća u Srbiji, od kojih je većina danas u stečaju ili likvidaciji.
Konzorcijum koji čine firme „Arvi“ i „Saniteks“ i beogradski „Univerzal holding“, koji je kupio 2006. pančevačku Azotaru za 13,1 milion evra, naneo je oko 50 miliona evra štete pančevačkom preduzeću.
Osim što su prodali “Karbamid 2” bez dozvole države, samo za plate radnicima ostali su dužni oko 5,5 miliona evra.
Prodali su 2007. katalizator iz fabrike nemačkoj firmi za dva miliona evra, a to nikad nisu prikazali u papirima kao prodat deo.
Oko osam miliona evra za kontingent đubriva koji je prodat kiparskoj firmi “Hemidal”, samo je jedan u nizu neisplaćenih poslova konzorcijuma.
Uprkos svim ovim činjenicama, ne postoji nijedna krivična prijava protiv odgovornih osoba, kako onih koji su rukovodili fabrikom, tako i onih u Agenciji za privatizaciju, direktorke Vesne Džinić i direktorke Centra za kontrolu Julijane Vučković, koji su žmurili na krađu.
Litvansko-srpski konzorcijum, međutim, i dalje poseduje akcije u pančevačkoj Azotari.
Nije poznato koliko, jer je Azotara u fazi restrukturiranja, ali se broj vlasničkog udela kreće od nekoliko odsto, što tvrdi sadašnja uprava, do čak 36 odsto, koje “prema potraživanjima” poseduju vlasnici koji su Azotaru upropastili.
– Tvrde da su uložili u rekonstrukciju Azotare 17 miliona evra i to su prikazivali papirima Agenciji za privatizaciju.
Najveći laik bi zaključio da samo jednom uđe u fabriku, da je sve to obična malverzacija naroda i države.
Primera radi, ofarbaju čeličnu konstrukciju, zavare pukotine, donesu zarđale delove i to prikažu kao investiciju od nekoliko stotina hiljada evra.
To su mogli da rade zato što niko iz Agencije za privatizaciju nije došao u fabriku i proverio njihove navode, uprkos našim stalnim apelima, pritužbama, prijavama – kaže Milan Ivović iz radničkog sindikata Azotare.
Ne samo da su fabriku štetili dok su bili vlasnici, već Azotara i danas pravi određene gubitke zbog litvansko-srpskog konzorcijuma.
Pogon „Karbamid 2” služio je da bi uposlio pogon „Amonijak 3”, odnosno da se nikad ne bi gasio pogon za proizvodnju amonijaka. Svako gašenje i paljenje pogona „Amonijak 3” Azotaru košta od 700.000 do milion evra.
– Neverovatno je da oni imaju i 0,1 odsto akcija u Azotari. Radili su tako da izvuku što više novca iz Azotare i upropastili su fabriku. Država mora da ispita kako je moguće da oni i dalje poseduju akcije u preduzeću, koje su ojadili – apeluje Ivović.
Identično kao što je u Azotari pogon “Karbamid 2” prodat bez dozvole države, sve privatizacije u kojima je učestvovao “Univerzal holding” funkcionišu po istoj definiciji – jeftina kupovina preduzeća, prodaja najvrednije imovine, preuzimanje novčanih sredstava i na kraju stečaj ili likvidacija.
– Mi vodimo sudske postupke protiv direktora “Univerzal holdinga” Dušana Stupara za privatizaciju pet pogona firme.
Došli smo do informacija da je Stupar napravio svoju firmu u Belgiji, a zatim toj firmi kao rukovodilac “Prve iskre“ Barič bez dozvole prodao opremu dela bazne hemije za 8,1 milion evra.
Međutim, četiri miliona evra duga nikada nije naplaćeno.
U razgovorima sa sindikatima ostalih firmi, saznali smo da je svuda radio isto, prodavao delove, a preduzeća nikad dinara nisu dobila – kažu u radničkom sindikatu “Prve iskre“ Barič.
08. 12. 2011 godine
(Blic)