Više stotina stanovnika Rusije okupilo se u glavnom gradu Moskvi kako bi obeležili 63. godišnjicu smrti bivšeg lidera Sovjetskog saveza Josifa Visarionoviča Staljina.
Ceremonija je organizovana na moskovskom centralnom Crvenom trgu. Veliki broj građana kao i članova ruske Komunističke partije položili su karanfile Staljinov grob, koji se nalazi podno kremaljskih zidina u Moskvi.
Staljin je bio gruzijski revolucionarni marksista i kasnije doživotni predsednik SSSR-a (1928 – 1953.). Rođen je 18. decembra 1879. godine u mestu Gori, kao sin stolara i bivšeg kmeta.
Bio je i student teologije u pravoslavnom univerzitetu u Tifilisu iz kog je izbačen 1899. godine jer se godinu dana ranije (1898.) pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci.
[adsenseyu4]
Ekonomski uspjesi Staljinovog SSSR-a
Kao lider Sovjetskog saveza sproveo je industrijalizaciju i kolektivizaciju. Iako je osnovni navedeni razlog za industrijalizaciju bila pretnja napadom kapitalističkih država na SSSR, tokom ove po pitanju industrije uspešne petoljetke investicije u vojnu proizvodnju će činiti samo 2,6% ukupne proizvodnje u 1930.
Godini, a 1932. će narasti na 10,8% ili 11% zavisno od izvora podataka.
Kako je osnovni cilj prvog petogodišnjeg plana bilo stvaranje industrijskih temelja on biva ostvaren pošto je proizvodnja električne energije povećana za 270%, cementa, nafte i livenog gvožđa za gotovo 100%, a čelika za gotovo 50%.
Tokom drugog petogodišnjeg plana će se nastaviti taj proces ubrzane industrijalizacije kao i u trećem tokom kojeg SSSR prelazi na vojnu ekonomiju tako da više od 70% svih industrijskih investicija ulazi u vojnu industriju, kao i 32,6% državnog budžeta.
Po završetku Drugog svetskog rata SSSR počinje sa svojom ubrzanom obnovom kojom bez obzira na glad koja 1947. zahvaća celu Evropu vraća ekonomiju na predratno stanje, a 1950. proizvodnja teške industrije je izjednačena s onom 1940. godine.
Takođe, proizvodnja lake industrije je 8% veća.
Kako je Staljin izgradio ekonomski model na strogo centralizovanoj i komandnoj ekonomiji, njen ekonomski uspeh je zavisio o sposobnosti upravljača tj. donošenju ispravnih odluka.
Pogrešne ekonomske odluke njegovih nasljednika ubrzo dovodi do početka postepenog urušavanja sovjetske ekonomije i povećanja smrtnosti stanovništva.
Nakon što je svojim investicijama u zdravstvo Staljin povećao životni vek stanovnika za 22 godine u razdoblju od 1926. do 1958., smanjenje tih ulaganja od strane njegovih naslednika dovodi 1965. do iz zapadne perspektive neobjašnjivog pada životnog veka sovjetskih stanovnika koji će trajati do propasti SSSR-a.
[adsenseyu1]
Slične pogrešne odluke njegovih naslednika stvaraju situaciju da SSSR kao dotadašnji izvoznik pšenice od 1963. postaje uvoznik, a kompletnu ekonomsku situaciju SSSR-a nakon 1968. godine Mihail Gorbačov će opisati rečima: „Osim prodaje votke i viših cena nafte sovjetska ekonomija nije rasla u zadnjih 20 godina“, tako da Staljinov plan o stvaranju pravog komunističkog sistema gde stanovnici imaju radno vreme od 6 ili samo 5 sati nikada neće biti ostvaren.
Staljinov model modernizacije putem gradnje teške industrije će tokom Hladnog rata postati interesantan primer drugim nerazvijenim državama koje teže svom ubrzanom razvoju.
Kao što su u SSSR-u polovicom 1960-ih postali jasni nedostaci ovog modela zbog malene osobne potrošnje tako je to postalo jasno u Kini tokom 1970-ih nakon čega Deng Xiaoping pokreće masovne ekonomske reforme koje će dovesti do stvaranja najbrže rastuće ekonomije u svetu.
Staljin je Rusiju odveo od drvenog pluga do nuklearnog doba za samo tri decenije. Nadoknadio je napredak koji su napredne države ostvarile tokom više vekova, ali u vreme tog procesa, sudeći po savremenoj historijografiji, životi 20 miliona ljudi bili su žrtvovani.
Čak 14 miliona je bilo u gulazima kad je Staljin umro.
Grof Nikolaj Tolstoj je napisao da u naciji koja broji 200 miliona ljudi retko može da se nađe porodica koja nije taknuta tragedijom. Bilo je to suviše čak i za stomake ljudi koji su nasledili Staljina kao lideri Sovjetskog Saveza.
Valter Kravicki bio je šef Staljinove vojne špijunaže u zapadnoj Evropi dok nije 1936. dezertirao, strahujući od čišćenja.
Rekao je britanskom isledniku: „Ako ikad čujete da sam počinio samoubistvo, nemojte verovati. Neko me je ubio.
“ U februaru 1941. njegovo telo je nađeno u hotelskoj sobi u Vašingtonu.
Istraga je proučavala oproštajno pismo pre nego što je utvrđeno da su rane u njegovoj glavi samozadate. Ali, udovica Kravickog, Tanja, izjavila je u vezi sa pismom: „Rukopis je Valterov, ali reči nisu.
Međutim, u odbranu Staljina je stao njegov unuk, koji je čak i Evropskom sudu podnio apelaciju za rehabilitaciju lika i dela njegovog dede.
Staljinov unuk: Da je Staljin poživeo pet godina duže, užasi koji su zadesili ruski narod bili bi izbegnuti
Jevgenij Džugašvili (79), unuk ozloglašenog sovjetskog vođe Josifa Visarionoviča Staljina brani svog dedu, govoreći da su se mediji decenijama utrkivali u njegovom ocrnjivanju, predstavljajući ga kao „krvožednog tiranina“, dok je „istina potpuno drugačija.“
Da je Staljin poživeo pet godina duže, užasi koji su zadesili ruski narod bili bi izbJegnuti. Ovako, na vlast je došao uništitelj ekonomije Nikita Hruščov.
Nakon toga, sve je išlo tim putem, kojim su neprijatelji Sovjeta dobili vlast i moć. Ti neprijatelji ruske države su Gorbačov, Boris Jeljcin i Vladimir Putin.
Za vreme Gorbačova Politbiro se do te mere izdegenerisao da je postao neprijatelj države. počeo je da izjeda i ruši komunističku partiju. Rezultat vidite danas – nije prezao od oštrih reči kritike Džugašvili.
Džugašvili se oglasio nakon što su ruske novine „Nova Gazeta“ napisale da je „Staljin izbegao moralnu odgovornost za masakr 22 hiljade poljskih zatvorenika u Katinjskoj šumi 1940. godine“ označivši nekadašnjeg vođu SSSR-a kao „krvožednog kanibala.“
Zapadni historičari su Staljina okarakterisali kao „jednog od najbrutalnijih diktatora u historiji, odgovornog za smrt 40 miliona ljudi, ubijenih za vreme njegove strahovlade u Sovjetskom Savezu.“
On je dodao da je „Nova gazeta“ izdajnički list koji „ne mari za istinu.“
– Pogledajmo Katin ponovo. Ukoliko su zaista Rusi počinili ta zlodela, zašto Hitler nije rekao ni reč o tome kada je napadao Sovjetski Savez?
To je prilika kakvu Nemci ne bi propustili, naročito pred svojim narodom, kako bi dodatno opravdali svoju invaziju. Zato što je istina drugačija.
Zato što Rusi nisu ubili jednog jedinog Poljaka u Katinjskoj šumi.
Zato što su to uradili Nemci, na način na koji bi Rusi mogli biti okrivljeni za to. Gebels je jasno rekao: „Podmetnuli smo pravu bombu“, misleći na Katin.
Staljin je bio taj koji je okupio i regrupisao poljsku vojsku, podigao je iz blata.
Zbog čega bi posle toga pobio 22.000 vojnika? Svakom iole pametnom čoveku to deluje suludo. Gde je tu logika? – pita se unuk Josifa Visarionoviča Staljina.
Kada je Staljinov unuk podnio tužbu Evropskom sudu u Strazburu, glatko je izgubio pravnu bitku, s obzirom na to da je presuda glasila da „Staljinova dela ostaju otvorena za svaku slobodnu kritiku i izražavanje mišljenja koja se ne mogu smatrati uvredom.“
Jevgenij je besno odbrusio da je „šokiran sramotnom odlukom suda.“
– Šta drugo da kažem? Naši pokušaji su potpuno bez šansi. Kao da pričamo zidu – rekao je Staljinov unuk.
– Danas je jako teško pronaći trunku zdravog razuma kada se govori o Staljinu. Opšte mišljenje o njemu je nametnuto našem društvu, a ono glasi: „Staljin je kriv za sve“ – nastavlja Džugašvili.
Kada je umro imao je jednu jaknu i dva para pantalona
– Moj ded je bio heroj, koliko god vi pričali laži o njemu. To je čovek koji je 1939. godine iz logora koje su napravili Trocki i Sverdlov oslobodio 327.400 ljudi, ali o tome niko ne priča.
Čak ste plasirali priče da je on osnovao te logore, koji su otvoreni 1918. godine. Sramotno.
Za kraj je rekao da je „znao da će izgubiti parnicu istog sekunda kada je predao tužbu, jer protiv antistaljinističkog lobija nije mogao ništa“, ali da će nastaviti da govori istinu o svom dedu i demantuje „laži potplaćenih istoričara i ruskih izdajnika.“
– U poređenju sa današnjim liderima, i pogledom na njihove švajcarske račune i milione, Staljin je Isus Krist. Moj deda je u smrt otišao sa jednom jaknom i dva para pantalona, a današnji odlaze za basnoslovnim ciframa na bankovnim računima.
Mislite o tome – završio je svoju ispovest Jevgenij Džugašvili, unuk sovjetskog vođe Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina.
(Global CIR/Wikipedia/ znanje.org/Agencije