Putovanje duša I deo

 

Majkl Njuton – Putovanje duša I deo

 

Bojite li se smrti? Pitate se što će vam se dogoditi nakon što umrete? Je li moguće da posjedujete duh koji je došao s nekog drugog mjesta i da će se vratiti tamo nakon što vaše tijelo umre, ili je to samo vaša želja stvorena strahom?

Paradoks je da ljudi, jedini od svih stvorova na Zemlji, moraju potisnuti strah od smrti da bi mogli voditi normalne živote. No, naš biološki instinkt nikada nam ne dopušta da zaboravimo tu krajnju opasnost po naš bitak. Sablast smrti sa starenjem raste u našoj svijesti. Čak se i religiozne osobe boje da je smrt kraj naše osobnosti. Naš najveći strah od smrti donosi nam misli o ništavilu smrti koja će prekinuti sve naše veze s obiteljima i prijateljima. Umiranje nam čini sve zemaljske ciljeve uzaludnima.

Kad bi smrt bila kraj svega povezanog s nama, život bi doista bio besmislen. Međutim, neka moć u nama omogućava nam da gajimo pomisao na život poslije smrti i da osjetimo povezanost s višom silom, pa čak i s vječnom dušom. Ako zaista imamo dušu, kamo ona odlazi nakon smrti? Postoji li doista nekakvo nebo puno inteligentnih duhova izvan našeg fizičkog svemira? Kako ono izgleda? Što činimo kad dođemo tamo? Postoji li neko vrhovno biće koje vlada tim rajem? Ta su pitanja stara kao i samo čovječanstvo, a za većinu nas još su uvijek tajna.

Za većinu ljudi, istinski odgovori na misterij života nakon smrti još su uvijek zaključani iza duhovnih vrata. Razlog tome je ugrađena amnezija o identitetu naše duše, koja nam, na svjesnoj razini, pomaže u spajanju duše i ljudskog mozga. Posljednjih godina javnost je čula za ljude koji su privremeno umrli, a zatim se vratili u život i izvijestili o tome kako su vidjeli dugi tunel, jarka svjetla i nakratko se susreli s prijateljskim dušama. No, niti jedan od tih izvještaja iznesenih u mnogim knjigama o reinkarnaciji nije nam dao više od naznake o onome što možemo saznati o životu nakon smrti.

Ova je knjiga intimni dnevnik o duhovnom svijetu. Ona opisuje niz prikaza stvarnih slučajeva koji detaljno otkrivaju što nam se događa nakon što završi život na Zemlji. Povest će vas onkraj duhovnog tunela i ući ćete u sam duhovni svijet kako biste saznali što se događa s dušama prije no što se napokon vrate na Zemlju u drugom životu.

Ja sam po prirodi skeptik, iako se prema sadržaju ove knjige možda ne čini tako. Kao savjetnik i hipnoterapeut, specijalizirao sam se za promjenu ponašanja kako bih tretirao psihološke poremećaje. Veliki dio mojeg rada odnosi se na kratkoročno kognitivno restrukturiranje klijenta – pomažem im da povežu misli i emocije kako bi došli do zdravih ponašanja. Zajedno pronalazimo smisao, funkciju i posljedice njihovih vjerovanja, jer ja djelujem na osnovi pretpostavke da niti jedan mentalni problem nije izmišljen.

U ranim danima prakse odolijevao sam zahtjevima ljudi za vraćanjem u prošle živote zbog svoje orijentacije prema tradicionalnoj terapiji. Iako sam se služio tehnikama hipnoze i vremenske regresije, kao bih utvrdio izvore uznemirujućih sjećanja i trauma iz djetinjstva, smatrao sam da bi pokušaj posezanja u prošle živote bio neortodoksan i neprimjeren kliničkoj praksi. Moj interes za reinkarnaciju i metafiziku bio je samo intelektualna znatiželja, sve dok s jednim mladićem nisam počeo raditi na problemu ublažavanja boli.

Taj se klijent žalio na kronične bolove u desnoj strani tijela, koji su ga pratili cijeli život. Jedno od oruđa kojima se hipnoterapija služi za ublažavanje boli je upućivanje klijenta na pogoršanje boli, kako bi je naučio ublažiti, i na taj način ostvario kontrolu nad njom. Na jednoj od naših seansi pojačavanja boli, taj je čovjek upotrijebio sliku probadanja nožem kako bi opisao svoju muku. Tražeći izvore te slike, na kraju sam otkrio njegov prošli život vojnika iz 1. svjetskog rata koji je bio ubijen bajunetom u Francuskoj. Uspjeli smo u potpunosti eliminirati bol.

Uz ohrabrenje od strane klijenta, počeo sam eksperimentirati, vodeći neke od njih unatrag kroz vrijeme, u razdoblje prije njihovog posljednjeg rođenja na Zemlji. U početku, bojao sam se da će njihova integracija trenutnih potreba, vjerovanja i strahova stvoriti fantazije umjesto sjećanja. Međutim, nedugo zatim shvatio sam da naša duboko ukorijenjena sjećanja sadrže niz prošlih iskustva previše stvarnih i povezanih da bismo ih mogli ignorirati. Shvatio sam kolika je terapeutska važnost veze između tijela i događaja iz naših prošlih života i onog što smo danas.

Zatim sam slučajno naišao na otkriće neslućenih razmjera. Otkrio sam da je kroz mentalne oči hipnotiziranih klijenata moguće „vidjeti“ duhovni svijet, i da mi klijenti mogu pričati o životu između života na Zemlji.

Slučaj koji je za mene otvorio vrata duhovnog svijeta bila je sredovječna žena koja je bila osobito prijemčiv hipnotički subjekt. Razgovarala je sa mnom o svojim osjećajima osamljenosti i izolacije u onoj fazi kada se klijent prisjeti prošlog života koji neposredno prethodi sadašnjem. Ta neobična žena prešla je u najviše stanje izmijenjene svijesti gotovo sama od sebe. Ne shvaćajući da sam izdao prekratku naredbu za tu akciju, sugerirao sam joj da krene prema izvoru svojeg gubitka druželjubivosti. U istom trenutku, nehotice sam upotrijebio jednu od riječi-otponaca za duhovno prisjećanje. Također sam je upitao postoji li neka specifična grupa prijatelja koji su joj nedostajali.

Iznenada, moja je klijentica briznula u plač. Kad sam je upitao da mi kaže što nije u redu, rekla je: „Nedostaju mi neki od prijatelja iz moje grupe i zato sam tako usamljena na Zemlji.“ Bio sam zbunjen i nastavio je propitivati o tome gdje se ta grupa prijatelja zapravo nalazi. „Ovdje, u mom trajnom domu“, odgovorila je jednostavno, „i u ovom trenutku vidim ih sve!“

Nakon što sam završio seansu s tom klijenticom i preslušao snimku razgovora s njom, shvatio sam da je pronalaženje duhovnog svijeta bio produžetak regresije u prošle živote. Napisane su brojne knjige o prošlim životima, ali nisam mogao pronaći niti jednu koja bi govorila o našim životima na razini duša, niti o tome kako doći do duhovnih sjećanja ljudi. Odlučio sam istražiti to područje, a tijekom prakse razvio sam vlastitu vještinu ulaska u duhovni svijet putem svojih klijenata. Otkrio sam i to da je pronalaženje mjesta u duhovnom svijetu bilo ljudima mnogo značajnije od otkrivanja prošlih života na Zemlji.

Kako je moguće doći do duše putem hipnoze? Predočite si da se um sastoji od tri koncentrična kruga, od kojih je svaki malo manji od prethodnog. Dijele ih samo slojevi povezane svijesti. Prvi vanjski sloj predstavlja svjesni um koji je izvor našeg kritičkog, analitičkog rezoniranja. Drugi sloj je podsvijest. Tamo nas hipnoza najprije vodi u potrazi za skladištem koje sadrži sjećanja na sve događaje iu ovog i prošlih života. Treća, unutarnja jezgra, ono je što sada zovemo nadsvjesni um. Ta razina sadrži najviše središte Jastva, gdje smo mi izraz više sile.

U nadsvijesti obitava naš stvarni identitet, dopunjen podsviješću, koja sadrži sjećanja na mnoge alter-egoe koje smo imali u bivšim ljudskim tijelima. Nadsvijest možda i nije razina, nego sama duša. Nadsvijesni um predstavlja naše najviše središte mudrosti i perspektive, i sve moje informacije o životu nakon smrti dolaze iz tog izvora inteligentne energije.

Koliko je upotreba hipnoze valjana za razotkrivanje istine? Ljudi u hipnozi ne sanjaju i ne haluciniraju. U upravljanom stanju transa ne sanjamo u kronološkim sekvencama i ne haluciniramo. Kad klijenti uđu u trans, njihovi moždani valovi usporavaju se iz početnog beta stanja budnosti i mijenjaju vibracije kroz meditativno alfa stanje, pa sve do različitih razina teta stanja. Teta stanje je hipnoza – ne san. Kad spavamo ulazimo u krajnje delta stanje, gdje se poruke iz mozga spuštaju u podsvijest i izbacuju kroz snove. Međutim, u teta stanju svjesni um nije nesvjestan, pa možemo primati i odašiljati poruke dok su nam svi kanali sjećanja otvoreni.

Kad se nađu u hipnozi, ljudi opisuju slike koje vide i dijaloge koje čuju u svojim nesvjesnim umovima kao doslovna opažanja. Odgovarajući na pitanja, subjekti ne mogu lagati, ali mogu pogrešno protumačiti nešto što su vidjeli u svom nesvjesnom umu, kao što to činimo i u svjesnom stanju. U hipnozi, ljudi se ne mogu povezati ni sa čim što ne smatraju istinom.
………………………………………………

Čitatelju se moje postavljanje pitanja u nekim slučajevima može učiniti vrlo zahtjevnim. U hipnozi, važno je zadržati klijenta na zacrtanom putu. Kad se radi o duhovnom carstvu, od hipnotizera se traži više nego kad se radi na prisjećanju prošlih života. U transu prosječan klijent često dopušta umu svoje duše da odluta dok promatra kako se odvijaju zanimljivi prizori. Moji klijenti često traže da prestanem pričati kako ne bi morali izvještavati o onome što vide i kako bi jednostavno mogli uživati u iskustvima koja su proživjeli kao duše.
………………………………………………

N kraju, trebao bih reći da će to što ćete pročitati možda uzdrmati vaše stavove o smrti. Predstavljeni materijal možda se suprotstavlja vašim filozofskim i religijskim vjerovanjima. Neki će pak čitatelji pronaći potporu za svoje stavove. Drugima će informacije izložene u ovim slučajevima izgledati poput subjektivnih priča koje podsjećaju na znanstveno fantastičnu priču. Kakvog god uvjerenja bili, nadam se da ćete razmisliti o implikacijama po čovječanstvo, ukoliko je točno to što moji klijenti govore o životu poslije smrti.

 

SMRT I ODLAZAK

 

  • PRVI SLUČAJ

S. (subjekt): O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav – jesam li? Mislim, tijelo mi je mrtvo – vidim ga pred sobom – ali ja lebdim…..mogu pogledati dolje i vidjeti kako mi tijelo leži na bolničkom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Želim viknuti hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno…..Sestre navlače pokrivač preko moje glave…ljudi koje poznajem plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živ! To je čudno, jer tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ sam!

Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio iskustvo smrti. Izgovarao ih je brzo i uzbuđeno, glasom punim strahopoštovanja, dok je gledao i osjećao kako je to biti duh koji se tek odvojio od fizičkog tijela.

Zatim sam ga pripremio za skok unatrag kroz magle vremena vizualnom upotrebom štita. Kad smo dovršili ovaj važan korak mentalnog uvjetovanja, premjestio sam ga kroz imaginarni vremenski tunel u njegov prošli život na Zemlji. Bio je to kratak život, jer je naglo umro od epidemije gripe godine 1918.

S: Pa…dižem se sve više….još lebdim…opet gledam svoje tijelo. Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu! Liječnik tješi moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njen um…kako bih joj rekao da je sa mnom sve u redu. Toliko je shrvana da se ne mogu probiti do nje. Želim da zna da su moje patnje gotove…..oslobodio sam se svog tijela….ne trebam ga više…..želim da zna da ću je čekati. Želim da zna to….ali ona…ne sluša me. O, sada krećem dalje….

I tako vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi prošli u sigurnosti mojeg ureda.

Imamo mnogo dokumentacije, uključujući opservacije medicinskog osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško povrijeđenih u nesrećama. Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane. Duše su sposobne napustiti tijela – domaćine i vratiti se u njih, osobito u situacijama opasnim po život, kad tijelo umire. Ljudi opisuju kako su lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici na njima provode procedure oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja izblijede nakon što se ljudi vrate u život.

Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji ih je okruživao. Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo. To se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.

  • DRUGI SLUČAJ

Dr.N: Je li vam strijela zadala jaku bol?

S: Da…vrh mi je pokidao grlo…Umirem (klijent počne šaptati, uhvativši se rukama za grlo.) Gušim se…krv teče…Will (suprug) me drži….bol….strašno….sada izlazim…ionako je gotovo.

Napomena:
 Duše često napuštaju ljudska tijela nekoliko trenutaka prije same smrti kad tijela osjećaju veliku bol. Tko ih može kriviti? Ipak, ostaju u blizini umirućeg tijela. Nakon što sam primijenio tehnike za smirivanje, podigao sam ovog klijenta iz podsvjesne do nadsvjesne razine kako bismo prešli na duhovna sjećanja.

Dr.N:
 U redu, Sally, prihvatila si da su te ubili ti Indijanci. Hoćeš li mi, molim te, opisati točan osjećaj koji si proživjela u trenutku smrti?

S: Kao da me….nekakva sila…gura iz tijela.

Dr.N: Gura te? Kamo?

S:Izbočena sam kroz vrh glave.

Dr.N: A što je izgurano?

S: Pa –ja!

Dr.N: Opiši mi što znači „ja“. Kako ta stvar koja si ti izgleda dok izlazi kroz glavu?

S: (stanka) Poput….svjetlosne točke….zrači…

Dr.N: Kako zračiš svjetlost?

S: Iz…svoje energije. Izgledam nekako prozirno bijelo….moja duša….

Dr.N: I ostaje li to energetsko svjetlo isto nakon što si napustila tijelo?

S: (stanka) Čini mi se da je malo naraslo….dok se krećem uokolo.

Dr.N: Ako se tvoja svjetlost širi, kako sada izgledaš?
S: Maglovita….nit….visi…

Dr.N: A kakav je zapravo za tebe osjećaj izlaska iz tijela?

S: Pa, kao da sam skinula kožu…ogulila bananu. Jednostavno sam u jednom zamahu izgubila tijelo!

Dr.N: Je li osjećaj neugodan?

S: O, ne! Sjajno je osjećati se tako slobodno, bez boli, ali…ja sam….dezorijentirana…nisam očekivala da ću umrijeti…(tuga ulazi u glas mojeg klijenta)

Dr.N: Razumijem Sally. U ovom trenutku, kao duša osjećaš se pomalo izgubljeno. To je normalno u situaciji kroz koju si upravo prošla. Slušaj i odgovaraj na moja pitanja. Kažeš da si plutala. Možeš li se slobodno kretati odmah nakon smrti?

S: Čudno je…kao da visim u zraku koji nije zrak…nema granica….nema gravitacije…..nemam težinu.

Dr.N: Misliš, čini ti se kao da si u vakumu?

S: Da…ništa oko mene nije čvrsto. Nema prepreka u koje bih se mogla zabiti….plutam….

Dr.N: Možeš li kontrolirati svoje kretanje – kamo ideš?

S: Da….mogu donekle….ali osjećam….povlačenje…u jarku bjelinu….tako je sjajna!

Dr.N: Je li intenzitet bjeline svugdje isti?

S: Sjajniji je…dalje od mene…malo je tamnije bijelo…sivo…u smjeru mojeg tijela…(počinje plakati) oh, moje jadno tijelo…Još nisam spremna za odlazak. (klijent se uvlači u naslonjač, kao da se opire nečemu).

Dr.N: Sve je u redu, Sally, ja sam s tobom. Želim da se opustiš i kažeš mi vuče li te još uvijek sila koja te povukla kroz glavu u trenutku smrti i možeš li je zaustaviti?

S: Kad sam se oslobodila tijela, osjećaj povlačenja ublažio se. Sada, osjećam kako me nešto blago tjera…odvlači me od tijela….još ne želim otići….ali nešto želi da uskoro pođem….

Dr.N: Razumijem, Sally, ali pretpostavljam da si saznala da donekle imaš kontrolu. Kako bi opisala to što te odvlači?

S: Nekakva magnetična sila….ali…želim ostati još malo….

Dr.N: Može li tvoja duša odolijevati tom osjećaju vučenja onoliko dugo koliko želiš?

S: (nastaje duga stanka, jer čini se da klijent vodi nutarnju raspravu sa samim sobom u prošlom životu koji je živio kao Sally). Da, mogla bih kad bih stvarno htjela ostati. (Klijent počinje plakati). O, strašno je što su ti divljaci učinili mojem tijelu. Moja lijepa plava haljina cijela je umrljana krvlju….moj suprug Will pokušava me držati i još se s našim prijateljima bori protiv Kiowa.

Dr.N: Sally, što tvoj suprug radi neposredno nakon napada?

S: O, dobro…nije povrijeđen….ali (tužno)drži moje tijelo…plače nada mnom….ne može učiniti ništa više za mene, ali čini se da to još ne shvaća. Hladna sam, ali on mi drži lice u rukama….ljubi me.

Dr.N: A što ti radiš u ovom trenutku?

S: Nalazim se iznad Willove glave. Pokušavam ga utješiti. Želim da osjeti kako moja ljubav nije nestala….želim da zna da me nije izgubio zauvijek i da ćemo se opet vidjeti.

Dr.N: Prolaze li tvoje poruke?

S: Toliko je boli, ali on…osjeća moju bit…znam to. Naši prijatelji su oko njega…i napokon nas razdvajaju….žele posložiti kola i krenuti dalje.

Dr.N: Što se sada događa s vašom dušom?

S: Još se uvijek opirem tom osjećaju vučenja…želim ostati.

Dr.N: Zašto?

S: Pa, znam da sam mrtva…ali još nisam spremna napustiti Willa i ….želim vidjeti kako me pokapaju.

Dr.N: Vidiš li ili osjećaš neki drugi entitet u svojoj blizini u ovom trenutku?

S: Oni su u blizini…uskoro ću ih vidjeti….osjećam njihovu ljubav dok želim da Will osjeti moju…čekaju dok ne budem spremna.

Dr.N: U redu Sally, sad ćemo se opet pokrenuti unaprijed u relativnom vremenu. Vidiš li kako tvoji prijatelji iz karavane polažu tvoje tijelo u grob?

S: Da, pokopali su me. Vrijeme je da pođem….sad dolaze po mene….krećem se….prema sjajnijem svjetlu…

 

Share this post: