Putovanje duša II deo

 

Majkl Njuton – Putovanje duša II deo

 

VRATNICE DUHOVNOG SVIJETA

Tisućama godina, ludi iz Mezopotamije vjerovali su da vratnice koje vode u nebo leže na drugoj strani velike krivulje Mliječne staze, zvane Rijeka duša. Nakon smrti, duše moraju čekati uzdizanje sazviježđa Strijelca i jesensku ravnodnevnicu, kada se izjednače dan i noć. Reinkarnacija na Zemlju može se dogoditi samo tijekom proljetne ravnodnevnice, kroz izlaz sazviježđa Blizanaca na noćnom nebu.

Moji klijenti kažu mi da je migracija duše zapravo mnogo lakša. Efekt tunela koji proživljavaju po napuštanju Zemlje zapravo je ulaz u duhovni svijet. Iako duše brzo napuštaju svoja tijela, čini mi se da je ulazak u duhovni svijet pozorno odmjeren proces. Kasnije, kad se vratimo na Zemlju u drugom životu, put natrag djeluje im kraće.

Položaj tunela u odnosu na Zemlju razlikuje se u pričama mojih klijenata. Neke tek umrle osobe vide ga kako se otvara pokraj njih, iznad njihovih tijela, dok drugi govore kako se kreću visoko nad Zemljom prije no što uđu u tunel. Međutim, u svim slučajevima, vrijeme koje prođe do dolaska do tog prolaza zanemarivo j kad duša napusti Zemlju. Slijede opažanja još jedne osobe na tom duhovnom mjestu.

  • TREĆI SLUČAJ

Dr. N: Sada napuštate svoje tijelo. Vidite se kako se sve više udaljavate od mjesta na kojem ste umrli, sve dalje od zemaljske razine. Opišite mi svoja iskustva.

S: U početku…bilo je vrlo sjajno…u blizini zemlje…sad je malo tamnije jer sam ušla u tunel.

Dr.N: Opišite mi taj tunel.

S: To je šuplji, zatamnjen prolaz….na drugom kraju vidim mali krug svjetlosti.

Dr.N: U redu, što vam se sad događa?

S: Osjećam vučenje…blago povlačenje….mislim da bih trebala proletjeti kroz taj tunel….i činim to. Sada je sve više sivo nego tamno, jer se sjajni krug širi preda mnom. Kao da….

Dr.N: Nastavite

S: Pozivaju me dalje…..Krug svjetlosti se širi i izlazim iz tunela. Tu je sjajni oblak….svjetlosna magla. Prolazim kroz to. Tako je….mirno…to je tako mirno mjesto….nalazim se na mjestu duhova.

Dr.N: Imate li u ovom trenutku kakvih drugih utisaka kao duša?

S: misli…..Osjećam….snagu misli oko sebe….Ja….osjećam misli ljubavi, bliskosti…empatije….i sve je to kombinirano….s očekivanjem….kao da me drugi čekaju.

Dr.N: Osjećate li se sigurno ili se pomalo pribojavate?

S: Ne bojim se. Kad sam bila u tunelu, bila sam više…dezorijentirana. Da, osjećam se sigurno….Svjesna sam misli koje sežu prema meni….brige…skrbi…Čudno je, ali okružuje me i razumijevanje o tome tko sam i zašto sam sada ovdje.

 

Informacije iz ove knjige o postojanju duša nakon fizičke smrti predstavljaju najsmislenije objašnjenje razloga zbog kojeg smo ovdje, koje sam pronašao u životu. Sve moje godine potrage za smislom života nisu me pripremile na trenutak u kojem su mi klijenti pod hipnozom napokon otvorili vrata vječnog svijeta.

Moja najstariji prijatelj danas je katolički svećenik. Dok smo kao dječaci šetali brdima i plažama Los Angelesa, vodili smo rasprave, ali bili smo miljama udaljeni u našim duhovnih vjerovanjima. On mi je jednom rekao: „Mislim da ti treba mnogo hrabrosti da budeš ateist i ne vjeruješ da postoji nešto nakon ovog života“. Tada nisam na to gledao na taj način, kao ni mnogo godina nakon toga. Od moje pete godine roditelji su me slali u vojnički organizirane internate. Osjećaj usamljenosti i napuštenosti bio je tako snažan da nisam mogao vjerovati u silu iznad mene. Sada shvaćam da sam snagu dobivao na suptilne načine koje nisam mogao vidjeti. Moj prijatelj i ja još uvijek pristupamo duhovnosti na različite načine, ali danas smo obojica uvjereni da red i svrha u svemiru proizlaze iz više svijesti.

Kad se osvrnem unatrag na svoj život, vidim da nije slučajno što su mi ljudi počeli dolaziti na hipnozu – medij istine u koji sam mogao vjerovati – da bi mi pričali o vodičima, nebeskim vratnicama, duhovnim grupama za učenje i stvaranju sebe u svijetu duša. Čak i sada, katkad se osjećam poput uljeza u umovima ljudi koji opisuju duhovni svijet i svoje mjesto u njemu, ali njihova spoznaja dala mi je smjer. Još uvijek se pitam zašto sam baš ja glasnik duhovne spoznaje sadržane u ovoj knjizi, kad bi taj zadatak više odgovarao nekome s manje izvornog cinizma i sumnje.

Sve što sam naučio o tome tko smo i odakle dolazimo dugujem ljudima koji su mi došli tražeći pomoć. Naučili su me da je važan aspekt misije naših duša na Zemlji mentalno preživljavanje odvajanja od našeg pravog doma. Dok se nalazi u ljudskom tijelu, duša je u osnovi sama. Relativnu izolaciju duše na zemlji tijekom privremenog fizičkog života dodatno otežavaju svjesne misli da izvan ovog života ne postoji više ništa. Naše sumnje tjeraju nas na vezivanje isključivo za stvari koje možemo vidjeti u fizičkom svijetu. Znanstvena spoznaja da je Zemlja samo zrnce pijeska na rubu galaktičke obale unutar golemog mora univerzuma dodatno osnažuje naš osjećaj beznačajnosti.

Zašto se niti jedno drugo živo biće sa Zemlje ne bavi pitanjem života nakon smrti? Je li to samo zato što naši napuhnuti egoi ne vole misliti da je život samo privremena pojava, ili zato što je naše biće povezano s višom silom? Ljudi tvrde da sve pomisli na život poslije smrti predstavljaju samo izražavanje naših želja. I ja sam to tvrdio. Međutim, ima logike u konceptu da nismo stvoreni slučajno, samo da bismo preživjeli, i da djelujemo unutar univerzalnog sustava koji usmjerava fizičku preobrazbu Jastva zbog nekog razloga. Vjerujem da je glas naših duša ono što nam kazuje da imamo osobnost kojoj nije namijenjena smrt.

Svi opisi života nakon smrti iz mojih dosjea ne nude nam znanstvenu osnovu koja bi potvrdila priče tih klijenata. Nadam se da sam učinio barem nešto za čitatelje kojima je materijal ove knjige previše neobičan da bi ga mogli prihvatiti: ako ne dobiju ništa drugo osim ideje da možda posjeduju trajni identitet koji je vrijedno pronaći, smatrat ću da sam postigao jako mnogo.

Jedna od stvari koje najviše muće ljude koji ne žele vjerovati u nešto više od sebe je uzrok tolike negativnosti na ovom svijetu. Zlo navode kao glavni primjer. Kad upitam svoje klijente kako Bog pun ljubavi može dopustiti patnju, pronalazim iznenađujuće malo razlika između njihovih odgovora. Kažu mi da je naše duše stvorio entitet koji je stanje potpunog spokoja namjerno stavio izvan našeg dosega, kako bi nas naveo da se trudimo jače.

Mi učimo iz zlodjela. Odsutnost dobrih osobina razotkriva krajnje nedostatke u našoj naravi. Loše stvari testiraju nas – inače ne bismo bili motivirani za poboljšanje svijeta svojim djelovanjem i ne bismo imali način mjerenja svojeg napretka. Kad upitam svoje klijente u vezi naizmjeničnih kvaliteta milosrđa i bijesa koje doživljavamo kao izražavanje jastva učitelja – nad-duše, neki od njih kažu mi da am stvoritelj pokazuje samo određene atribute i to čini sa specifičnom namjerom. Primjerice, kad bismo zlo izjednačili s pravdom, a milosrđe s dobrom, i kad bi Bog dopustio da spoznamo samo milosrđe, stanje pravde ne bi postojalo.

Ova knjiga predstavlja sliku reda i mudrosti koji se izdižu iz mnogih razina duhovne energije. Zaprepašćuje nas implicitna poruka, osobito naprednijih duša, o postojanju mogućnosti da se i Bog – nad-duša našeg univerzuma nalazi na nesavršenoj razini. Stoga, potpuna nepogrešivost pripisuje se još višem božanskom izvoru.

Tijekom svojeg rada počeo sam vjerovati da postoji razlog iz kojeg živimo u nesavršenom svijetu. Zemlja je jedan od bezbroj svjetova s inteligentnim bićima, a svaki posjeduje svoj vlastiti niz nesavršenosti koji je potrebno uskladiti. Ako dalje razvijemo tu ideju, dolazimo do zaključka da možda živimo u jednom od mnogih svemira u raznim dimenzijama, od kojeg svaki ima svojeg tvorca koji njime upravlja s različitom razinom vještine. Te se razine razlikuju kao što se razlikuju stupnjevi razvijenosti duša koje smo vidjeli u ovoj knjizi. U takvom panteonu, božansko biće naše kuće upravljalo bi tom kućom na svoj vlastiti način.

Ako su duše koje odlaze na planete u našem svemiru potomci naduše – roditelja koja postaje mudrija zahvaljujući našem trudu, je li moguće da imamo još više božanskog djeda koji je pravi apsolutni Bog? Koncept da naš neposredni Bog još uvijek evoluira kao i mi ne oduzima ništa od krajnjeg izvora savršenstva koji je stvorio našeg Boga. Po mojem mišljenju, najviši, savršeni Bog ne bi izgubio svoju svemoćnost niti totalnu kontrolu nad cjelokupnim stvaranjem kad bi dozvolio sazrijevanje manje savršenih potomaka. Tim manjim bogovima bilo bi dopušteno stvaranje svojih vlastitih nesavršenih svjetova kao krajnje sredstvo uzdizanja, kako bi se mogli spojiti s najvišim Bogom.

Aspekti božanske intervencije koji se odražavaju u ovom svemiru moraju ostati naša krajnja stvarnost. Ako naš Bog nije najbolji od svih koji postoje, jer koristi bol kao način podučavanja, moramo to prihvatiti kao nešto najbolje što imamo i ipak prihvatiti razloge našeg postojanja kao božanski dar. Naravno, tu ideju nije lako prenijeti nekome tko fizički pati zbog. Recimo, smrtonosne bolesti. Bol u životu posebno je razorna zato što može blokirati iscjeljiteljsku snagu naših duša, osobito ako nismo prihvatili ono što nam se događa kao unaprijed zamišljeni test. No, tijekom života, naša karma isplanirana je tako da nam niti jedan test neće biti toliko težak da ga ne bismo mogli izdržati.

U wat hramu u planinama sjevernog Tajlanda, jedan budistički učitelj jednom me podsjetio na jednostavnu istinu. „Život nam je ponuđen kao način samoizražavanja, i daje nam ono što tražimo samo ako slušamo svoje srce.“ Najviši oblik tog izražavanja su milosrdna djela. Naše duše možda putuju izvan svojeg vječnog doma, ali mi nismo samo turisti. Imamo odgovornost za evoluciju naše više svijesti i više svijesti drugih ljudi. Zato je naše putovanje kolektivno.

Mi smo božanska, ali nesavršena bića koja postoje u dva svijeta, materijalnom i duhovnom. Naša je sudbina prelaženja iz jednog svijeta u drugi kroz vrijeme i prostor, učeći kako ovladati sobom i razvijajući spoznaju. Moramo vjerovati tom procesu i biti strpljivi i odlučni. U većini fizičkih domaćina ne možemo u potpunosti spoznati svoju bit, ali Jastvo se nikada ne gubi, zato što uvijek ostajemo povezani s oba svijeta.

Možda je najzahvalniji aspekt mog rada na otkrivanju postojanja duhovnog svijeta u umovima mojih klijenata učinak koji ima ta spoznaja na njihovu svijest. Najznačajnija korist od spoznaje da imamo dom vječne ljubavi, koji nas čeka, veća je prijemčivost na više duhovne sile u našim umovima. Svijest o tome da nekamo pripadamo smiruje nas i nudi nam spokoj, ne samo zato što imamo luku u koju se možemo skloniti od sukoba, nego i zato što se sjedinjujemo s univerzalnim umom. Jednog dana svi ćemo doći do kraja tog dugog putovanja i doseći krajnje stanje prosvjetljenja, u kojem je sve moguće.

 

 

Share this post: