Intervju Bore Čorbe za hrvatsku štampu

Bora Đorđević: „Stublić se nije ispričao za ‘E, moj druže beogradski’, pa je došao u Beograd“

„Naši samostalni koncerti traju preko dva sata, ali na Schengenfestu smo limitirani na sat i pol. Napravit ćemo mješavinu starih i novih pjesama, pjesme s novog albuma nećemo svirati, jer što god se odsvira, okači se na YouTube, onda nestane onaj moment iznenađenja“ rekao je kontroverzni pjevač grupeRiblja čorba…

… i nastavio: „Ima jedna velika skupina Hrvata koja redovno dolazi na naše koncerte, koja ima tetoviran znak Riblje čorbe na svom tijelu. Te su grupe iz Čakovca, Varaždina, Zagreba, Rijeke, cijele Istre. Ima čak jedan par koji iz Splita dolazi, oni se natječu tko će biti na više koncerata Riblje čorbe.“

Nedavna Đorđevićeva najava mogućeg zagrebačkog koncerta uzburkala je strasti, no riječ je o čovjeku koji se već 35 godina igra riječju ‘provokativno’, tako da se njegove eventualne izjave preporučaju promatrati u kontekstu i hladnije glave.

Telefonski razgovor s Đorđevićem vođen je u vrijeme rukometne utakmice Hrvatska – Srbija, čiji je tijek Bora prokomentirao riječima: „Bolji ste.“

Što još ima novog?
Mogu vam najaviti novi album i da uskoro John McCoy koji je producirao „Mrtvu prirodu“, „Buvlju pijacu“ i „Istinu“ dolazi u Beograd i producirat će naš novi album, radno ime je „Uzbuna“ i bit će jako interesantan. Osim toga, bit ćemo gosti na Zaječarskoj gitarijadi, usvojili su moj prijedlog i bit ću gradonačelnik Zaječara tri dana, dok traje gitarijada.

Koja je najveća počast koju ste primili? Koja vam je najdraža?
Primio sam dosta nagrada. Počeli su mi davati i nagrade za životno djelo, kojima se ne radujem, jer još nisam umro i imam još mnogo toga da kažem. Drage su mi nagrade koje primam kao pisac. Prije nekog vremena primio sam nagradu za knjigu „Što je pesnik hteo da kaže“. Mi smo ušli u udžbenike iz povijesti za osmi razred osnovne škole, iz glazbenog za srednje škole i dvije dječje pjesme ušle su u lektiru za klince. A vjerujem da će „Pogledaj dom svoj, anđele“ ući u literaturu.

Ove godine ima izvođača koji slave ohoho godina postojanja, Stonesi, The Beach Boys, pa Neil Young polako otvaraju svoje arhive neizdanih snimaka. Što je s neizdanim snimkama Čorbe? Na primjer, snimke s Oliverom Mandićem za album „Labudova pjesma“. Bi li se to s Mandićem nekako moglo skrpati pa da se izda kao „Izgubljeni bečki session“?
Ne vjerujem da će do toga doći. Ja sam nešto od toga otpjevao, nešto s otpjevali drugi. Ali to Mandić mora čuvati za sebe iz tko zna kojih razloga. Izašao je dio manje poznatih pjesama koje nisu snimljene na album, na našem box setu koji je PGP tiskao u tiraži od 1000 primjeraka.

Ovaj intervju vodimo u povodu vašeg nastupa na Schengenfestu. Koja je vaša asocijacija na riječ Schengen?
Vize koje stalno moramo vaditi da kidamo po Europi. To je u redu, no nećemo vjerojatno kao Rumunji – otkad su ušli u EU, dva milijuna se iselilo iz Rumunjske.

O Schengenu se na neki način izrazio vaš bivši kolega iz benda Bajaga s pjesmom „Na grani“ koja je objavljena prije 19 godina.
Da. Bajaga je iz praktičnih razloga uzeo putovnicu jer on je rođen u Bjelovaru pa je imao pravo na to.

Jeste li imali kakva ružna iskustva što se tiče prelaženja granice?
Nisam imao nikad problema. Uvijek sam išao uredno s vizama, radnim vizama gdje je to potrebno. Nisam imao nikakvih problema. Jedino je problem mijenjanje pasoša – malo, malo pa novi pasoš. (dakle, zamjena pasoša SFRJ za pasoš SR Jugoslavije, pa SRJ za Srbije i Crne Gore, pa SCG za srpski pasoš, op.a.)

Jedan od vaših tehničara svojevremeno je bio apsolvent medicine i brinuo se za zdravlje grupe. Koliko je to pomagalo bendu u fazama kad je bilo jako mnogo koncerata, kada uvjeti nisu baš bili najbolji?
Vjerojatno je potrebniji sada kad smo malo ostarjeli. Mi u bendu sada smostraight, nitko ne pije prije koncerta. Poslije koncerta oni popiju malo vina, a ja niti to. Ja sam svoje popio, a popio sam Dunav, Savu i sve tri Morave.

Paralelno s najavom vašeg nastupa na Schengenfestu odjeknula je vaša izjava o eventualnom koncertu u Zagrebu. Rekli ste da biste nastupili u Zagrebu samo i isključivo kao dio srpsko-hrvatske kulturne razmjene.
Da. To stoji. Iako je to zaista teško ostvarivo jer ne vjerujem da će se naši sjetiti najboljeg benda na ovim prostorima.

Je li Vaša najava ili plan eventualnog koncerta u Zagrebu spin ili najava vašeg koncerta na Schengenfestu?
Ne. Kakve veze ima Schengen s tim?

S obzirom da je Vinica na slovensko-hrvatskoj granici, sigurno se očekuje dosta ljudi iz Hrvatske, a Vaša najava plasirana je kratko vrijeme prije Schengenfesta pa se zato to povezalo.
Mi smo tamo samo da sviramo.

Zašto mislite da Vas se ne bi sjetili za srpsko-hrvatsku kulturnu razmjenu?
Čudno je to. U dobrim sam odnosima s predsjednikom Tomislavom Nikolićem. U principu oni su u dobrom odnosu sa strankom kojoj pripadam, Demokratskom strankom Srbije. Ali, moglo bi se dogoditi. Sad je ministar kulture postao gospodin kojeg poznajem, gospodin Petković koji ima muzej starih automobila, fin i odgojen čovjek. Znamo da je predsjednik hrvatske kompozitor po struci, pa postoji mala mogućnost da se u tom smislu pojavim u Zagrebu.

Kako u ovoj situaciji kulturne razmjene utječu Vaši stihovi prema susjednim narodima i državama, na primjer stihovi iz pjesme „Letovanje“ koju ste Vi napisali kao „zajebanciju“?
To je čista zajebancija kao što je u ostalom i pjesma „E moj druže zagrebački“. U to doba bili smo u ratu, ja sam bio u Kninu i grupa Minđušari me zamolila da im napišem dva teksta, malo smo se zezali, pa sam i napisao ta dva teksta.

Dakle, pozivanje na pljačku nema neke veze s kulturom…
Pa i nema. Nemam se razloga ispričavati. Jura je napisao „E, moj druže beogradski“ pa se nije ispričavao i došao je u Beograd sasvim normalno.

Ali ta pjesma je u Srbiji bila vrlo popularna i doživjeli su ju kao antiratnu i s jedne i s druge strane.
Ne znam koliko je antiratna, ne bih sad ulazio u dublje analize, ali kraj te pjesme da će upucati, pa će gorko plakati… nema potrebe da plače.

Dosta se prijateljstava razorilo u tim vremenima.
Ja mislim da nisam razorio ni jedno prijateljstvo sa ljudima sa kojim sam i ranije, prije rata, bio prijatelj u Hrvatskoj.

Za Slovence ste rekli da su bečki konjušari i za to ste se ispričali, a za ovo ništa. Koja je razlika?
Velika razlika. Ne smije se generalizirati. Ne smije se vrijeđati cijelu naciju. To nije ni lijepo ni kulturno. Ovdje nisam uvrijedio praktički nikoga. A za ovo sam se zavitlavao.

Ovo je bila šala na koju se nitko u Hrvatskoj nije nasmijao.
Ili, ako se nasmijao, kiselo se nasmijao. Recimo da je tako. Kod nas je bio Tadić zadužen za ispričavanje, čovjek se ispričavao i Nadalu kad ga je Đoković pobijedio. Kada analiziraš te stihove, vidjet ćeš da tu nema nikakve uvrede.

S druge strane imali ste stihove „Šiptari se kote, jebem te živote“ što je opet na neki način uvreda naroda, a ni za to se niste ispričali.
Nisam, nisam se ispričao.

Znači, više volite Slovence nego Albance?
Ne mogu opet generalizirati. Što ja znam, dolje imamo malo većih problema, malo dalje od Hrvatske i tko nije bio tamo, možda ne poznaje te probleme dovoljno, da bi o njima sudio. A ja idem svake godine dolje i borim se za to da Kosovo ostane u sastavu Srbije.

Dobro, ja vjerujem da postoje problemi ali mislim da se stihovima „Šiptari se kote, jebem te živote“ ne može pridonjeti rješavanju problema i nadilaženju tenzija. U skladu s time, ako se borite za to da se tenzije smanje, ne bi li bilo lijepo da se ispričate Albancima?
Prije svega Šiptar nije uvredljiva riječ.

Znamo tko se koti. To je riječ koja se koristi isključivo kad se radi o životinjama.
Da, koristi se za životinje, točno. Nitko se nije bunio za to. Odem ja dolje, i imam i neke prijatelje tamo i nikad nije bilo problema oko toga.

Vi ste se jednom prilikom odredili kao četnik. Najpoznatija frakcija četničkog pokreta je ona koja je po definiciji rojalistička, unitaristička i velikosrpska. Ubrajate li se Vi u tu skupinu?
Sigurno u srpsku, ne velikosrpsku nego srpsku. Biti pripadnik svog naroda jako je dobro, biti ponosan što si pripadnik svog naroda jako je dobro, biti ponosan što si Hrvat, dobar Hrvat jako je dobro, biti nacionalista generalno jako je dobro, biti šovinista jako je ružno. To je ono što osuđujem.

Koliko smisla ima biti ponosan na nešto na što nismo vlastitom voljom utjecali? Nitko od nas nije birao gdje će se roditi. Zašto onda biti ponosan na nešto što se, eto, dogodilo. Vi ste isto tako mogli biti rođen u Hrvatskoj.
Najvjerojatnije bih onda bio ponosni Hrvat.

Koliko ste zadovoljni s Robertom Prosinečkim kao trenerom Zvezde?
Jako, jako sam zadovoljan. Član sam Skupštine Crvene zvezde i zadovoljan sam s Robijem i ne zamjeram mu za ove zadnje rezultate, što smo zamalo ispali od slabijih od sebe. Robijeva je mama iz Čačka, mog rodnog grada.

Što ste sada u zadnje vrijeme najviše slušali?
Slušam sve što me oraspoloži. Manu Chao me uvijek odobrovolji. Od hrvatskih grupa obožavam Hladno pivo. Oni su jako, jako dobar bend i autentičan.u ovoj krizi autora koja je zavladala na svim ovim prostorima, ima glazbenika ali nema autora, Hladno pivo je častan izuzetak.

Kako komentirate najavu nastupa Prljavog kazališta u Beogradu? (op.a. koncert je u međuvremenu otkazan)
Ja sam pozdravio to u svim medijima. Pred rat sam posljednji put sreo Jasenka Houru u Puli na Đoserovom memorijalu, on je pjevao „Ružu Hrvatsku“, ja sam pjevao „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala“ i nikom ništa nije smetalo.

Hoćete li ići na njihov koncert?
Ako budem tu, zašto ne.