Psihologija terorista: Terorizam je alat koji kriminalci koriste za zastrašivanje

Abu Bakr Baghdadi vođa islamska država teroristi irak sirija

Psiholog Stanton E. Samenow za Psychology Today piše kako su teroristi zapravo kriminalci koji rade s ciljem zastrašivanja osobe, skupine ljudi, društva ili pak čitave zemlje, te kako je terorizam zapravo alat i sredstvo koje koriste kriminalne ličnosti.

Terorizam se definiše kao smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili pretnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su zapravo politički, verski ili ideološki.

Teroristi su i osobe koje vrše bilo kakav oblik nasilja u porodici ili društvu, oni zastrašuju, prete i napadaju supružnika, partnera ili druge članove porodice ili društva.

U svojoj knjizi pod nazivom „The Psychopathic God“, Robert G.L. Waite pokušava odgonetnuti um i obrasce razmišljanja i ponašanja psihopata, pišući kako je još od detinjstva Adolf Hitler pokazivao obrasce ponašanja karakteristične za psihopate, kao što su „slepi bes“, brutalnost prema životinjama i generalno mržnja prema svetu.

Pored toga, Hitler je bio jedan od onih kriminalaca koji su imali moć da muče, teroriziraju i manipulišu velikim masama ljudi.

Lista pojedinaca i organizacija koji su imali sposobnost da terorišu društvo je beskrajna – Kju Kjux Klan, Paul Hill koji je vršio teror nad klinikama za abortus i ubio dva čoveka, Timothy McVeigh koji je bacio bombu u Oklahomi 1995. godine i ubio 168 ljudi, uključujući 19 dece…

„Teroristi 21. veka nisu bili, kako se često smatra, ‘odgovorni produktivni građani pre nego što su nekako postali radikalni’. Oni su bili kriminalci i pre nego su prihvatili ideologiju koja im je omogućila da osete uzbuđenje, svrhu i moć.

Džihadista Abu Musab al-Zarqawi je bio nasilnik, alkoholičar i učestvovao je u pljačkama, kao i drugim kriminalnim aktivnostima, prije nego je postao glavni organizator bombaških napada i pogubljenja.

Američke snage su ga ubile 7. juna 2006. godine“, piše psiholog Stanton E. Samenow i dodaje kako je bombaš iz Bostona Tamerlan Tsarnaev u članku New York Timesa opisan kao propali student, socijalno izolovan, nasilan mladi muškarac, a povezan je i sa krijumčarenjem droge, te učestvovanjem u tri ubistva.

Teroristi se mogu posvetiti bilo kakvoj ideologiji ili političkom pokretu, čime sebi daju svrhu vjerujući kako time rade za neko „više dobro“, primjenjujući pritom ekstremne taktike kojim opravdavaju svoj konačni cilj i svrhu.

Terorističke grupe znaju gdje pronaći regrute – u zatvorima, četvrtima sa dosta mladih, nezaposlenih ljudi od kojih su mnogi imali kontakta sa policijom i kriminalnim radnjama.

U svetlu nedavnog terorističkog napada u Parizu pokazalo se kako su neki od napadača bili poznati kao lopovi i pljačkaši, te su povezani sa drugim oblicima kriminalnih radnji.

„Ipak, teroriste i kriminalce ne stvaraju socijalni uslovi i okolina. Većina ljudi u siromašnim, nesigurnim okruženjima nisu kriminalci i ne žele ubiti nikoga. Kritični faktor za kriminalnu ličnost nije okolina u kojoj živi. Kada govorimo o teroristima, treba uzeti u obzir ko su oni bili prije nego su prihvatili svoju novu životnu svrhu“, zaključuje ovaj psiholog.

(Klix.ba)

Share this post: