Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ocenio je u autorskom tekstu posvećenom švedskoj kompaniji „Ikea“, da najviše želi da Srbija postane zemlja koja stalno pomera granice sopstvenih uspeha i da nikada ne bude zadovoljna postignutim već da teži višem, boljem i još izazovnijem.
Vučić je u autorskom tekstu objavljenom na sajtu lista Alo ocenio da od „Ikee“ i njenog osnivača Ingvara Kamprada treba učiti da verujemo u sebe, svoje mogućnosti i resurse jer će to omogućiti da više nema pristajanja na pomisao da za Srbiju postoji nemoguće.
„Da izazov postane najvažnija srpska reč. I da je se ne plašimo. Nego da joj idemo, svakoga dana, u susret, tražeći još izazova. Tada više ništa neće biti nemoguće. Pa ni napraviti čudo u Kladovu ili Vladičinom Hanu. Baš kao što neće biti nemoguće rešiti bilo koje pitanje koje je pred nama, pa ni ona najteža, koja smo toliko dugo izbegavali i da pomenemo“, naveo je Vučić.
[adsenseyu5]
On je istakao da „‘Ikee’ nema tamo gde nema bar želje da se razmišlja i radi na nov, drugačiji način“ ocenjujući da ‘Ikea’ menja način razmišljanja svakog pojedinca i čitavog društva.
„Zašto je važna ‘Ikea’? Svakako zbog povećanog obima investicija u Srbiju i zbog novih radnih mesta, 416 mladih dobilo je posao do danas, zbog njenog uticaja na povećanje i standarda i kvaliteta života onih ‘običnih’ ljudi, ali meni je, pre svega, važna zbog nečega na čemu već pet godina insistiram“, kazao je predsednik Srbije.
Dodao je da je „Ikea“ uz Zakon o radu najznačajniji „udar“ na zastarele i prevaziđene delove mentaliteta, na kolektivnu lenjost i nepomerljivost, kao i na onu životnu filozofiju koja se stalno ponavljala – da se čeka da neko drugi sve završi umesto nas.
„‘Ikea ne trpi stajanje u mestu, odustajanje od cilja, zaustavljanje zbog problema. Ona podrazumeva da nema odustajanja, nema neostvarivog, nemogućeg, nedostižnog.
[adsenseyu1]
Ona polaže na svakog čoveka, od svojih zaposlenih do poslednjeg kupca, i na njihovu želju i sposobnost da učine korak više, da urade stvar više i da veruju da je još više i te kako moguće, ali da zavisi, pre svega, od njihovog uloženog truda i posvećenosti“, naveo je Vučić.
On je kazao da je priča o toj kompaniji i njenom osnivaču Ingvaru Kampradu „dokaz da rad, trud, skromnost i fokusiranost mogu da urade baš ono što svi drugi proglase za nemoguće“.
Podsetio je da je Kamprad 1953. godine otvorio prvi „šou rum“ u Elmhultu, gradiću u Švedskoj, koji je brojao tek nešto više od 8.000 stanovnika.
„Zamislite to? Početak jedne od najvećih svetskih kompanija, u zabačenom seocetu. Dokaz volje, posvećenosti i fantastičnog rada. I upravo ono što nam je danas u Srbiji potrebno više nego bilo šta drugo. Da verujemo da i u našim mestima od 8.000 stanovnika možemo da napravimo čudo. U Beloj Palanci, Trgovištu, Bojniku, Novoj Varoši…“, naveo je Vučić.
[adsenseyu1]
Ocenio je da je sve moguće ako se slede vrlo precizna uputstva koja je ostavio Kamprad, koji se kako kaže „u životu borio i sa greškama iz mladosti (bio je član švedskog nacističkog pokreta) i sa greškama zrelog doba (otvoreno je pričao o svojoj borbi s alkoholizmom), ali koji, u svemu tome, nikada nije prestao da radi“.
„Njegov ‘Testament prodavca nameštaja’, štivo na samo nekih devet strana, svojevrsni je katehizis protestantskog duha, jer je Ingvar uspeo da oživi i živi Maksa Vebera u prodavnici nameštaja, u jednom zanatu, kao osnovi bilo kog posla, ali i najbolje moguće uputstvo za izgradnju velike, uspešne kompanije i velikog, uspešnog društva, društva koje stalno ide napred“, naveo je Vučić.
Kamprad je, kako je naveo, više nego u pravu što biznis i društvo nikada ne razdvaja smatrajući da ono što važi za jedno važi i za drugo.
„Samo onaj ko spava ne greši, jedna je od važnijih Ingvarovih ‘zapovesti’ i poziv svima nama da batalimo jastuke, na kojima sanjamo o bezgrešnom društvu i bezgrešnim kompanijama, i da se otvorenih očiju, budni, bacimo na posao, svesni da ćemo u tom poslu i pogrešiti, ali i da je spavanje svakako najveća greška ovog našeg doba i naših života“, kazao je Vučić.
Prema njegovim rečima, ljudi u Srbiji moraju veoma dobro naučiti da posao nije „samo izdržavanje“ i da nije cilj rada da on prođe, a da ljudi „izmoždeni nečinjenjem i nezadovoljni sami sobom“ odu kući.
„Vreme je, po njemu, najvažniji resurs koji ljudi imaju. I jasno je, najvažniji resurs nas u Srbiji. Niko od nas ga nema za bacanje. Zato što kada ga bacite, bacili ste ga zuvek. Vreme se ne vraća, ne postoji repriza onoga što je prošlo“, rekao je Vučić i dodao da kada se to nauči onda će biti naučen važna lekcija osnivača „Ikee“.
(Mediji)[adsenseyu2]