Noam Čomski: „Radničko samoupravljanje je budućnost“

Trenutno živimo u razdoblju „prilično bliskom globalnoj stagnaciji“, ali svetske velesile reaguju na nedovoljan rast isključivo pogrešnim metodama. „SAD i Evropa počinju samoubistvo – na različite načine, ali obe čine isto“

U intervjuu s Laurom Flanders za GritTV, književnik i profesor na MIT-u Noam Chomsky raspravljao je o potencijalno sumornoj budućnosti koja čeka i Sjedinjene Države i Europsku uniju. Oboje se, rekao je, suočavaju s povijesnim krizama koje pokušavaju razriješiti na pogrešne načine.

Prema Chomskome, trenutno živimo u razdoblju „prilično bliskom globalnoj stagnaciji“, ali svjetske velesile reagiraju na nedostatan rast isključivo pogrešnim metodama. „SAD i Europa počinjavaju samoubojstvo – na različite načine, ali obje čine isto.“

Europske mjere štednje nazvao je „katastrofom“ i nagovijestio da očekuje njihov neuspjeh, koji je samo pitanje vremena. Rezovi u potrošnji i smanjenje radničkih povlastica dio su plana razgradnje društvenog ugovora, rekao je, iako su neki vladajući čelnici voljniji od drugih nazvati stvari pravim imenom.

30 godina klasnog rata

Neuspjeh SAD-a, vjeruje Chomsky, leži u tome što je naš izborni sustav „razoren“ uvođenjem privatnog novca. Naša nacija preselila je proizvodnju preko mora i koncentrirala se na „financijalizaciju“ ekonomije. Mreže društvene sigurnosti zamijenio je zatvorski sustav, rekao je, jer se SAD „rješava suvišnog stanovništva kroz zatočenja“.

Također je pogrešno, rekao je, tretirati Republikansku stranku kao istinsku političku stranku umjesto kao „uniformiranu“ produljenu političku ruku superbogatih. Naravno, bogati ne mogu izravno prodati narodu ideju plutokracije pa mobiliziraju društveno konzervativnu bazu potpirujući tzv. „kulturne ratove“.

Chomsky ima novu knjigu „Occupy“ o pokretu Occupy Wall Street, o onome što on govori o društvu i napretku čovječanstva kroz ovo doba ekonomske i društvene stagnacije. OWS naziva „prvim značajnim javnim odgovorom na 30 godina klasnog rata“ i vjeruje da je najveći uspjeh pokreta uvođenje nejednakosti svakodnevnog života u javni dijalog.

Porast ksenofobije

Uspoređujući političke prilike u SAD-u i Europi, Chomsky je upozorio na „opasan rast ultranacionalističkih ksenofobičnih pokreta“u Europi, „prilično prijeteću pojavu, pogotovo prisjetimo li se europske povijesti“. Istodobno, u SAD-u demokrati se sve više pomiču ka desnom krilu, preuzimajući ulogu koju su nekada imali umjereni republikanci i otuđujući se od bijele radničke klase.

U medijskim izvješćima o pokretu Occupy uočljiva je opreka između organiziranosti, potrebe za zahtjevima s jedne i anarhizma s druge strane. Chomsky je ustanovio da je do zbrke došlo jer su u pokretu prisutne dvije podjednako važne struje. Jedna je orijentirana na konkretne političke ciljeve, a druga na spontano stvaranje zajednica. Potonje je vrlo važno jer „ne možete imati funkcionalnu demokraciju bez onoga što sociolozi nazivaju sekundarnom organizacijom“ – mjesta gdje se ljudi sastaju, komuniciraju, razmjenjuju ideje.

Odgovarajući na pitanje o budućnosti radničkog pokreta, Chomsky je istaknuo da su sindikati javnog sektora posljednjih godina izloženi snažnim napadima u kojima je sudjelovao i predsjednik Obama. No, SAD ima vrlo nasilnu povijest radničkog pokreta te se i to može shvatiti kao novo poglavlje u toj trajnoj borbi.

Samoupravljanje

Sve se češće događa da radnici i zajednice preuzimaju vlasništvo i upravljanje nad tvrtkama. Chomsky smatra da je to korak naprijed u odnosu na privatno vlasništvo, no nije dovoljan ukoliko i dalje postoji unutar tržišnog sustava.

„Tržišta su destruktivna“ jer ne uzimaju u obzir vanjske posljedice: financijske krize, ali i daleko ozbiljnije ekološke posljedice.

„Kada padne financijski sustav, spasit će vas porezni obveznici. Uništite li okoliš, neće vas spasiti nitko.“

Uz to, tržišni sustav ima i štetne psihološke posljedice jer zagovara doktrinu „svakog pojedinca za sebe“. Treba, dakle, ići dalje od promjene vlasništva: „ukinuti sustav koji proizvodi radi profita umjesto radi upotrebe. To znači rastavljanje velikog dijela tržišnog sustava“.

Mediji su, prema Chomskom, jedno od žarišta korporativne moći; medijske korporacije blisko su povezane s drugim sustavima moći i kao takve teže ka reakcionarnosti. Jedna od tehnika medijske indoktrinacije je kraćenje informacija, za što Chomsky navodi primjer iz vlastitog iskustva.

Jeff Greenfield, dopisnik TV emisije Nightline, upitan je svojedobno u intervjuu zašto nikada nije pozvao Chomskoga da mu gostuje u emisiji. Odgovorio je: „Jer mu nedostaje konciznosti.“ Chomski to komentira na sljedeći način: „Morate biti koncizni, morate biti u stanju reći nešto kratko između dva reklamna bloka. Konciznost je tehnika propagande. Ona vam oduzima mogućnost izbora: ili ćete ponavljati klišeje standardne doktrine ili zvučati kao luđak.“

Nacional