ZBOGOM SLOBODNOM INTERNETU

Većina od 193 članice UN-a odobrila je sporazum koji je vladama omogućio nove mere za kontrolu interneta u njihovim zemljama.

Otvoreni internet, dostupan ljudima širom svijeta bez odobrenja njihovih vlada, predstavljao je ogromno slobodno dostignuće. Bilo je dobro dok je trajalo. Autoritarne vlade su ovog mjeseca dobile svoju prvu bitku u namjeri da ograniče ili „zatvore“ dijelove interneta.

Na upravo završenoj konferenciji Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) u Dubaiju, SAD i njihovi saveznici su nadigrani. Konferencija ITU je visoko tehničkog i tehnološkog karaktera, što je vjerojatni razlog zbog čega su mediji isključujuči tehnološke blogove, na skup obratili vrlo malu pažnju, a rezultat je više nego vrijedan pažnje – većina od 193 članice UN-a odobrila je novi sporazum koji vladama omogućava nove ovlasti za kontrolu interneta u svojim zemljama.

Američki diplomati su šokirani rezultatima, ali zapravo ne bi trebali biti. Autoritarni režimi, predvođeni Rusijom i Kinom, već dugo spletkare koristeći UN da bi utvrdili kontrolu nad današnjim granicama interneta, čija je otvorena, decentralizirana arhitektura otežavala tim zemljama da zatvore svoje narode u potpunosti. Uoči konferencije, desetine tajnih prijedloga autoritarnih vlada procurilo je na internetu.

Prvi čovjek ITU, Hamadoun Touré, rođen na Maliju ali obrazovan u Sovjetskom Savezu, uvjeravao je da agencija donosi odluke po principu konsenzusa, a ne jednostavnom većinom glasova. Također je tvrdio da ITU nema interesa miješati se u internet izvan dijela koji se tiče komunikacija. Ni jedno obećanje nije ispunio.

Glasanje je održano kasno po noći prošloga tjednau Dubaiju – u početku opisano kao neobvezujuće „slobodan pristup svakome tko prihvaća“ nacrt koji zemljama daje nove ovlasti za kontrolu interneta.

Rezultat je bio takav da je sporazum odobrilo 89 država, a 55 je bilo protiv. Autoritarnu većinu režima uključuju Rusiju, Kinu, arapske zemlje, Iran i dobar dio Afrike. Pod patronatom ITU, sporazum će u ovim zemljama stupiti na snagu 2015.

Zemlje koje su se usprotivile sporazumu nisu obvezne primjenjivati ga, ali će internetski korisnici u slobodnim zemljama također imati posljedice zbog podjele globalne mreže na jednu otvorenu i drugu zatvorenu.

SAD nikada nisu shvatile da je ova konferencija temeljna bitka u onome što bi se moglo nazavati digitalni Hladni rat. Rusija i Kina su dugo lobirale za glasove, a SAD i ostali protivnici ograničavanja slobode interneta su se uozbiljili tek na samoj konferenciji. Čak je i tada šef  ITU Touré rekao da je mislio da će SAD podržati sporazum: “Nisam mogao vjerovati da ga na kraju neće potpisati”.

Sporazumom se proširuje kontrola na internetske kompanije, ne samo telekome. U sporazumu stoji: ”Sve vlade trebaju imati jednaku ulogu i odgovornost za međunarodno upravljanje internetom“.

Ovo je u potpunosti suprotno od privatnog upravljanja internetom. Tako će autoritarni režimi uz pomoć autoriteta UN preuzimati kontrolu nad dostupnošću interneta, otežavajući svojim građanima da izađu van nacionalnih okvira.

U prijevodu, sad imaju blagoslov UN za provođenje cenzure internetskih mreža i naravno za procesuiranje onih koji krše pravila. Korisnici interneta u otvorenim državama također će biti ošetećeni. Danas vrlo jednostavni sistem uključuje 40.000 mreža sa privatnim upravljanjem i između 425.000 globalnih ruta koje ignoriraju nacionalne granice. Za očekivati je da će sve ove mreže biti podijeljene digitalnom Željeznom zavjesom. Pristup internetu bit će manje elastičan. Web portali više neće biti globalni.

Pod UN-ovom perverznom definicijom napretka, Touré je oduševljen što ITU podriva internet otvoren za sve.

”Povijest će pokazati da je ova konferencija postigla nešto vrlo značajno“, rekao je.

“Uspjela je u privlačenju nevjerojatne pažnje javnosti na različite i važne perspektive upravljanja globalnim komunikacijama.“

Robert McDowell, član republikanaca u Federalnoj komisiji za komunikacije (SAD),  sumirao je štetu.

”Konzumenti širom svijeta će na kraju platiti cijenu ovog otimanja ovlasti dok inženjeri i privatni poduzetnici pokušavaju razumjeti ovu novu eru međunarodnog politiziranog interneta,” pojasnio je i pozvao: “Hajde da nikada više ne budemo spori u odgovoru!”

Jedna od lekcija jest da je najbolja obrana interneta, dobra uvreda za prevelike zahvate UN-a. Većina autoritarnih režima kao jedna država, sistem jednog glasa će držati brod daleko od otvorenog interneta. Najbolji način da se zaustave je ukidanje ITU agencije UN-a.

U jednoj kolumni prošloga tjedna, bivši savjetnik predsjednika Baracka Obame za tehnologiju Andrew McLaughlin, podcrtao je i predložio primjenu nekontroliranog modela po kojem sada funcionira internet i u industriji telekomunikacija. To će ITU napraviti nepotrebnom. Oba doma američkog Kongresa glasala su jednoglasno protiv ITU sporazuma, podržavajući otvoren internet. Iz toga je jasno da će zakonodavci vrlo rado podržati Obaminu administraciju ako odluči riješiti problem reformiranjem ove UN-ove agencije.

Baš kao tijekom Hladnog rata, sukob oko budućnosti interneta imat će mnogo bitaka na mnogo frontova. Autoritarni režimi su vrlo motivirani da zatvore granice interneta. Ali baš kao i za vrijeme Hladnog rata, ti režimi su osuđeni da izgube ako slobodne države rješenje potraže u borbi. Što god da vlade žele, svi ljudi preferiraju slobodu, i na kraju će je dobiti uključujući i onu na internetu.

 

seebiz

Share this post: